Piše: Denis Kuljiš
Kancelar Vojnog ordinarijata, glavni vojni kapelan Hrvatske vojske, pridružuje nam se u američkoj produženoj limuzini na putu u zagrebački noćni klub na jezeru Jarun, gdje ćemo promovirati knjigu ”Gola istina”.
Autorica toga djela upravo tiskanog u trideset tisuća primjeraka, Nives Celzius, odjevena u neku zanemarivu sitnicu od lamea, sjedi naprijed i u kameru daje intervju za ”Red Carpet”, trač-organ hrvatskog televizijskog tabloidizma. Don Kaćunko primjećuje bocu pjenušca, pa u šali predlaže da se s njim malo polijevamo. Čovjek zaista nije uštogljen, iako je ušiljen popić sa svećenićkim okovratnikom koji mu pleše oko mršavog vrata. Nives je pak moja stara prijateljica: dok sam uređivao ”Playboy”, pozirala je gola za hrvatsko i srpsko izdanje, a zatim smo je dvosmisleno proglasili za ”nacionalnu zečicu” znajući da može proći i ovdje i ondje, jer je, zapravo, crnogorskog porijekla. Otac joj se zove Spaso Čanković, bavio se nešto modom, pa otišao na kvasinu i skrenuo na budizam, promijenivši ime u Anej Sam. Bogata storija, ali digresivna…
Versatilnu i obdarenu, vodio sam Nives u Los Angeles na veliki party kod Hugha Hefnera. Hef je priređivao zabavu u svojoj kući na Beverly Hillsu povodom pedesete godišnjice izlaženja njegova legendarnog magazina. Nives Celzius, prirodna i lijepa kao naša obala, bila je ondje najzgodinija čak i pored dviju anoreksičnih bogataških propalica, Paris i Nicky Hilton, koje su se muvale oko šanka kao izgladnjele hijene, iako su već ranije vjerojatno posaugale bocu votke i pošmrkale nekoliko lajni kokaina.
Čedna Nives ima čisto, gotovo djetinje lice, ten bez mane i strahovito poprsje, poput senzacionalnih ”Playboyevih” duplerica iz šezdesetih godina, prije nego je ”dolina lutkica” postala ”silikonska dolina”. Nosi ih lako i prirodno, kao što je Billy the Kid nosio dva Smith&Wesson pištolja velikog kalibra. A sad je napisala senzacionalnu knjigu o svom životu, pa smo je don Kaćunko i ja promovirali u zagrebačkom noćnom klubu!
Na Jarunu, Nives dočekuje počasni špalir nogometaša u svilenim gaćicama i s nauljenim torzima, te krdo fotografa koji nas zasljepljuju bljeskalicama. Nastala je pomama – akreditirano je više od stotinu fotoreportera i petnaest televizijskih ekipa iz cijele regije, uključujući ENG-tim makedonske državne televizije. Imali smo uključenje u večernje vijesti zagrebačke Nove TV. Ovo je najveći medijski događaj na Balkanu poslije smrti druga Tita, kažem beogradskom piscu bestselera o tamošnjem džet-setu koji je na njihovim kioscima planuo u sto tisuća primjeraka. On je Nivesici donio ugovor za srpsko izdanje knjige u kojoj se opisuje život griješnice, put od nogometaša do nogometaša, iz Zagreba do Beograd, od Budve do Rima, preko talijanskih plejboja, hrvatskih rock-zvijezda i glamuroznih crnogorskih gangstera
Sad se Nives malo smirila udana za ”Dinamova” braniča s kojim ima dvoje djece. Krasne bebe – dojila ih je ekskluzivno za ”Red Carpet”, pa don Anđelko, vješt medijski operater, kaže da je njena knjiga značajan dokument, ilustrcija moralne pogibelji promiskuiteta, ali sa sretnim završetkom, majčinstvom i pokajanjem. Usporedio je ”Golu istinu” s knjigom svetog Augustina. Katolički dnevnik ”Glas Koncila” potom će prihvatiti njegovu tezu, podržati knjigu koja je puna seksa i lascivnih epizoda (izdavač je već doštampao petnaest tisuća primjeraka), ali uz upozorenje da je usporedba sa sv. Augustinom nategnuta, jer je on bio puno veći griješnik!
U svojoj izjavi ja naglašavam da je Nivesičina knjiga čista istina, totalno iskren prikaz njezina iskustva i zato prava literaratura našeg doba. To je novožurnalistički kapitalistički realizam – danas nitko ne želi ni sekundu potrošiti na fikcionalizacije, a poetski magijski realizam prolazi još samo kod seljačina. Moj zagovor i predgovor ne bi, međutim, izazvali ovakvu medijsku oluju, da nije vještog don Kaćunka. On je prirodni talent za publicitet, priželjkuje ga i u njemu pliva kao riba u vodi. Na internetu ima svoj stranicu Don Blog, te piše za ”Arenu”, koja bi se mogla smatrati hrvatskim bulevarskim listom da na periferiji gdje se čita ima kanalizacije i bulevara. Splitsko sjemenište Kaćunko je pohađao s Ivom Sanaderom, hrvatskim premijerom, bili su, štoviše, cimeri, a poslije je svaki otišao svojim putem. Ivo u Rim i Klagenfurt, odakle će se vratiti kao lažni doktor i opunomoćenik Haiderove Hypo-banke pa dotjerati do hrvatskog premijera i završiti u lepoglavskom zatvoru. Uspon i pad Kaćunkov išao je pak po puno nižoj balističkoj putanji – dotjerao je do vojnog ordinarija Hrvatske vojske s bivakom u mramornoj crkvenoj palači na Ribnjaku nalik na svetište Tulsa Dooma, da bi poslije svojih nekonvencionalnih nastupa s Nives bio prvo protjeran u Gospić, k najkonzervativnijem hrvatskom biskupu, a zatim još dalje, u Lički Brlog, gdje su se rodili austrijski feldmaršal Von Puhallo i Bela Krleža, u selu nedaleko ličke metropole Glibodola, gdje se rodio zagrebački pročelnik za kulturu, Bandićev jatak.
Don Kaćunko je genijalni promoter koji osjeća što treba pogurati, kako šokirati auditorij te proizvesti spin. Napao je Severinu proglasivši je nemoralnom – on precizno uočava njenu stvarnu grubost i spremnost da uspjeh ostvari na bilo koji način, kao što shvaća i čednost Nives Zeljković, poludjevice koja je žrtva duštva i okrutne sudbine. Nije jako obrazovan taj don Anđelko, pop porijeklom iz Poljica, starodrevne utvrde hrvatskog ultramontanizma, ali ima dobre instikte, prirodni dar za public-relations. Providnost ga je stavila na dispoziciju hrvatskoj katoličkoj crkvi istodobno kad i onog zavezanog tipa koji strahovito zamuckuje, izjavljuje najnepopularnije stvari, te nosi zlatnu mitru i štap u obliku upitnika budući da je u zao čas proglašen zagrebačkim nadbiskupom i poklopljen crvenim kardinalskim klobukom.
”Don Kaćunka su trebali imenovati nadbiskupom, a ne Bozanića”, kažem onima koji su me spremni slušati, ”Kaćunko bi ih s lakoćom izvukao iz dreka u koji su upali navaljujući da se donese nazadnjački zakon što će uskratiti jednaka prava homoseksualcima! Čak je i premijer na kojega su popovi računali jer su mu odradili prošle izbore, naposlijetku izabrao da ih ostavi na cjedilu!”
Nevjerojatno je da su tako neoprezno ušli u živo blato – homoseksualizam, uključujući pedofiliju, tema je od koje bi barem oni trebali bježati milijun kilometara. Ako se počnu ispričavati za sve incidente do kojih je to dovelo, neće se moći zaustaviti sve do isprike za Jahvinu neodmjerenu reakciju povodom situacije u Sodomi…
ROGOVI&KOPITA
”Čvrsto vjerujem da postoji đavo!”, kaže u nedjeljnom izdanju dnevnih novina fra Zvjezdan Linić, zagrebački egzorcist koji u zagorskom dvorcu Tabor, nalik Frankensteinovoj vikendici, održava vjerske seminare za odabranu skupinu vjernika ispranog mozga.
”Naravno da postoji, a Linić radi za njega”, kaže naša prijateljica, prilično praznovjerna katolkinja, koja obilazi crkve, liže oltare i ”zna sve što se govori u crkvenoj porti”. Ta gospođa je pohađala Linićeve seminare, no kako nije luda, ni opsjednuta, nego samo malo pomaknuta na najbolji, najkršćanskiji način, kao jedna uznemirena duša u ovoj dolini suza, brzo se otrgla, iako je, ne nalazeći utjehu u crkvi, izgubljena u svijetu bez moralnog uporišta, na trenutak bila zaglibila u tu katoličku ”alternativu”. No, razgovarala je s umnim, svetim čovjekom, koji se ne bori sa Sotonom okružen manekenkama i tv-voditeljicama nego, povučen, čita i piše knjige spiritualnog sadržaja. Ohrabrio ju je da zaključi ono što je i sama smjesta pomislila – da je, naime, o. Zvjezdan u dosluhu s rogatim, da laže i mulja.
Sad štoviše po novinama trabunja srednjevjekovne gluposti o tome kako s opsjednutima razgovara na latinskom. Još bih i povjerovao da Nečastivi pravilno sklanja qui, que, quod, ali taj Linić, sudeći po njegovu rječniku i sintaksi, jedna je neuka popina, koja ne umije pravilno ni hrvatski, a nekmoli aramejski. Što se tiče biblijske i predbiblijske filologije, naravno da on nema pojma što je ”unutrašnji sandhi”, a avestičko klinasto sigurno mu izgleda kao trag đavoljih kopita… Tip je krajnje neartikuliran, javnosti se obraća kao da je javnost skup debila koji ga slijedi s krunicom u rukama. Kad ga pozovu onamo gdje, kako kaže, ništa ne može učiniti ”običan svećenik”, on ”moli snažne molitve”, dok pet jakih ljudi drži opsjednute, kad iz njih stane kuljati i izlaziti nečista sila… Kakav raspojasani prevarant – domaća verzija Raspučina! Pritom, samo u Hrvatskoj možeš po normalnim novinama objavljivati takve gluposti, besramne potvore, samo u Hrvatskoj neće te biskup poslije toga odmah pozvati na red i poslati u najudaljenoje selo da se malo ohladiš, okaješ grijehe i kaniš se dijabolične sujete – a sujeta je, kaže sam Nečastivi, u filmu ”Devils Advocate”, gdje ga uvjerljivo igra Al Pacino – ”moj najmiliji porok…”
No, nitko se ne bavi osnovnom djelatnošću – spašavanjem duše, jedino što te Linić bajanjem može izbaviti od Sotone. Trebao bi egzorcirati Acu Stankovića, koji je prošle nedjelje opet napadao ”Globus” pokušavajući denigrirarti njegovu ulogu u borbi protiv tuđmanovske diktature, jer želi dokazati da su i prije, i uvijek, svi novinari bili šuft – zna on – pa radili, osvjedočen je, bez savjesti i znanja.
U stvari, mogli bi se uzajamano egzorcirati – Aca bi o. Zvjezdana podvrgnuo svom specijalnom tretmanu, histeričnom kurblanju, a o. Zvjezdan mogao bi na Acu baciti svoju čarku. Bio bi to sjajan televizijski program – već vidim kako obojica, okrenuvši glave za 180 stupnjeva, bljuju jedan na drugog zelenu ektoplazmu.