Heroji danuncijade – karikature Ivce Tijardovića
Moderna umjetnost rađa se u Beču, na prelasku iz 19. u 20. stoljeće. Renesansna kolijevka Italija, u epohalnom je zaostatku. No, talijanska umjetnost, anakroni romantizam, počinje tada progovarati jezikom Gabrielea d’Annuzija, pisca i pjesnika, koji objedinjuje senzibilitet starog i novog. Kao kazališni pisac, svojom pojavom i gestom, on je operni lik, ali u isti čas moderna pojava koja i danas preokupira istraživače i pisce. D’Annunzijevu liriku obilježava metaforika 19. stoljeće, no istodobno, on piše filmske scenarije za talijanski Hollywood. Od njegova junaka, snagatora Macista iz nijemog filma ”Cabiria”, preuzet će nastup i geste sam Benito Mussolini.
Vječno u potrazi za novcem kojim će financirati svoj razmetljivi lajfstajl, D’Annunzio je osim književnika i trač-kroničara tabloida bio prvi talijanski kopirajter, koji izmišlja reklamne slogane i nove nazive (recimo talijanski naziv za sendvič – tramezzino). Kad je izbio Prvi svjetski rat pobjegao je pred povjeriocima u Francusku, gdje ga je vladin Pressbiro angažirao da zagovara uvlačenje Italije u rat. Razvio je antiaustrijsku opsesiju i poropovijedao iredentističke ideje talijanskog imperijalizma, utemeljenog na nasljeđu mletačke thalasokracije.
Kad se Italija priključila Antanti, volontirao je u avijaciju i s aerodroma na Lidu letio na Pulu i Beč, a zatim se pridružio pomorskim diverzantima i izvršio prepad na Bakar. Poslije završetka rata i strahovitih poraza na Soči, gubitka pola milijuna ljudi, ekonomskog sloma te malenih teritorijalnih dobitaka na versajskoj konferenciji, d’Annunzio pokreće civilne nerede i ruši vladu, a zatim s manjim odredom ardita, alpinskih komandosa, polazi u osvajanje Rijeke, grada pod zajedničkom okupacijom velikih sila, čija politička sudbina još nije razriješena.
D’Annunzio u tom najnaprednijem i najrazvijenijem gradu austrougarske carevine, kojim je upravljao parlament u Pešti kao s mađarsko-hrvatskim kondominijem, osniva nezavisnu ”Kvarnersko Regentstvo”. Ono (konzervativnoj) Italiji objavljuje rat!
U Rijeci, d’Annunzio je uspostavio futurističku republiku. Zadržao je skromnu funkciju firera, ”Commandantea”, a svime je upravljao revolucionarni odbor njegovih doglavnika, anarhistički vojnički sovjet. D’Annunzio je napisao ustav, koji je predviđao da državom upravljaju pjesnici, vizionari, te da je osnova društva – glazba. Fiume je proglasio – gradom ljubavi, jedinom čistom idejom koja kao svjetionik svijetli u moru opačine. Resor ekonomije povjerio je jednom svom drugu, prvom riječkom nudistu i ekološkom fundamentalistu, koji je postao ”komesar za uskočke prepade”, sa zadatkom da plijeni brodove u prolazu, jer je od toga prihoda Regentstvo i živjelo. Svakodnevno su se održavala postrojavanja, manifestacije, d’Annunzio je držao govore s balkona (on je to i izmislio kao i rimski pozdrav te ratnički polik ”Ejaeja – alala!”), a u agitaciji prvi je koristio radio – kad je u riječku luku uplovila jahta Guiglema Marconija ”Elettra” s prvim radio-primopredajnikom na svijetu. Ostalo je vrijeme ručavao, primao zadivljene žene, te započeo prvo svjetsko okupljanje nesvrstanih, predstavnika anti-imperijalističkih pokreta. U to je uključio izgnanog crnogorskog premijera vojvodu Plamenca, odbjeglog egipatskog kediva (za kojega se sumnjalo da je prosti prevarant) i predstavnike podjarmljenih američkih Indijanaca.
U Rijeci je nastala movida, razvila se permisivna klima poput berlinske u doba vajmarske Republike deset godina kasnije. Eksperimantiralo se s slobodnim seksom, drogom, otvoren je prvi europski budistički kružok za prakticiranje joge. Lenjin je poslao pozdravni telegram, na naukovanje je došao futuristički pjesnik Marinetti, koji će poslije toga u Italiji osnovati ”Fasci di Combattimento”, fašistički pokret, a pojavio se i sam Mussolini, kao nezapažen socijalistički epizodist pod halb-cilindrom.
Na koncu, s privolom versajskog odbora sila-pobjednica, talijanska vlada oružano intervenira, brodovi bombardiraju Guvernerovu palaču, iskrcava se vojska.
Uspostavlja se granica s Kraljevinom SHS na Rječini. D’Annunzio bježi u Veneciju. Zatim će se preseliti na Lago di Garda. Njegovi revolucionari, razvojačeni branitelji s PTSP-om i dalje su društvena sila, ali Mussolini uto pokreće pohod na Rim, te u dogovoru s vojskom i kraljem, preuzima vlast. Nepoznati ljudi bacit će d’Annunzija s kata njegove vile na jezeru Garda. Jedva je preživio, a zatim, kad mu je Mussolini došao u posjet, srdačno ga je dočekao. Država otkupljuje njegova djela i pretvara ga u živi spomenik režima. Stavljaju mu na raspolaganje neograničen sredstva. On u brdima iznad Garde podiže memorijal, Vittoriale degli Italiani, fašistički Disneyland, u kojemu će izložiti brod kojim je napao Bakar, avion kojim je letio na Beč, a iz Livorna dat će u planine dopremiti krstaricu od 4.000 tona, ”Puglia”, koja je odigrala važnu ulogu dalmatinskoj danuncijadi.
Kad je, naime, poslije rata kao i uvijek na Balkanu uspostavljen peace-keeping režim, u Split je doplovila mješovita saveznička flota, kojom je zapovijedao američki admiral na bojnom brodu ”Olympia”, što se proslavio u kubanskoj i filipinskoj kampanji američko-španjolskog rata, pa se i danas kao brod-muzej sidri u luci Philadelphija. Na njemu su bili marinci, koji su garantirali red u Dalmaciji. Talijansku flotu predstavljao je krstaš ”Apuglia” iz dalekoistočne eskadre, koji je više puta oplovio svijet, te potopio jednu tursku topovnjaču u talijansko-turskom ratu 1911. godine.
Uto su u Trogiru izbili neredi. Danuncijevci su preuzeli vlast u Zadru, a zatim i u Trogiru. Na trogirskom otoku tada nije tada živjela ni jedna hrvatska obitelj, nego samo Talijani. Doduše, potomak trogirske plemićke obitelji Ćipiko, kao franjevac u Bosni, zarazio se jugoslavenstvom i postao rojalistički vidovdanski unitarist. No, pod vodstvom najuglednijeg plemića talijanske komune, grofa Nina di Fanfoglie, iredentisti se priključuju d’Annunziju. Na to je odred domobrana iz Splita pod zapovjedništvom slovenskog pukovnika koji je izrazio lojalnost vladi Narodnog vijeća u Zagrebu, vojno intervenirao, a odmah potom, u skladu s narodnim običajima, započinje pljačka talijanskih kuća.
Talijani se ukrcavaju na plovila na kojima će odveslati ili odjedriti u Italiju. Iskrcavaju se marinci te izbacuju domaće trupe (o čemu je N. Y. Times izvješćivao na naslovnoj stranici)
No, Trau ostaje u Hrvatskoj – u palači Fanfoglio danas je Gradski muzej. S ostalim izbjeglicama iz Trogira pobjegla je i Mila Schoen. Nije se zaustavila do Pariza, a zatim je otišla u Milano, gdje je osnovala veliku, i danas uspješnu modnu kuću. Kod nje su se odijevale Jacqueline Kennedy. Njena odluka da napusti Trogir nije se pokazala sasvim pogrešnom.
Događaj u Trogiru, uznemirio je Split, gdje je izbila tučnjava s talijanskim mornarima. Tommaso Gulli, kapetan broda ”Puglia” iskrcava se na obalu i pogiba u incidentu u kojem je poginuo i Splićanin Matej Miš. Za njega se više nije čulo. Gullijev brod dotle su pretvorili u spomenik u brdima iznad Garde, a po njemu su nazvali i tršćansku rivu. Onaj slovenski pukovnik postao je pak general u jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci (jedan od tri nesrba). U Trstu skvadristi su zbog tog incidenta zapalili Slovenski dom, koji je izgorio do temelja (tu je danas sjedište RAI na Via Carducci).
Politički epilog danuncijade i talijanske iredente u Dalmaciji poznat je – poslije Drugog svjetskog rata protjerano je ili likvidirano svih 400.000 Talijana koji su nastavali Istru i Dalmaciju. Potpisom Osimskih sporazuma ona je 1975. postala i u imovinsko-pravnom smislu dijelom Hrvatske.
Vittoriale na jezeru Garda ostao je simbol lišen sadržaja. Rijeka je prilično zaostao grad na Mediteranu koji se teško nosi s neuspjelom tranzicijom poslije 75 godina komunizma i lokalne vlasti ljevice, koja ne može prigrliti liberalizam i kapitalizam, što su se tu nesmetano razvijali prije nego u Hong Kongu i Singapuru, dvjema sličnim svjetskim ”slobodnim lukama”.
Od riječke epizode, memorije d’Annunzijeva anarhističko-totatlitarnog eksperimenta, ostala je samo umjetnička evokacija, projekt slovenske konceptualistički skupine ”Janez Janša” (sastoji se od tri umjetnika koji su sudski svi promijenili ime u – Janez Janša). Oni su izgradili virtualnu rekonstrukciju d’Annunzijeve utopijske države, predstavili je na artističkim manifestacijama i u samoj Rijeci. Njihov i d’Anunzijev projekt i dalje živi na internetu…