O meni

Student Filozofskog fakulteta u Zagrebu, suradnik ”Vjesnika u srijedu”, dopisnik s prvog FEST-a 1971. godine.
Filmski kritičari ispred starog ”Corsa” u Gundulićevoj – Nenad Polimac, Darko Zubčević, Denis Kuljiš. Sredina sedamdesetih.
U Krškom ob Krki, brain-storming za pokretanje novovalovskog ”Poleta” 1978. godine. Bad trip.
Ispred redakcije ”Poleta” u Savskoj ulici: Jelena Zlatković, generacijska it-girl ispred ”Zvečke” i ”Palainovke”; Vladko Fras, ideolog hrvatskog Novog vala: te zamjenik glavnog urednika ”Poleta” (glavni urednik, Nenad Pavić, negdje je u komitetu, odjeven u prugasto odijelo s giletom).
Sastanak uredništva ”Poleta” u svečanoj dvorani banskog Odjela za nastavu i bogoštovlje što ga je za prosvijećene vladavine grofa Khuena-Hedervaryja u Opatičkoj 10 na Gornjem gradu izgradio predstojnik Odjela, Izidor Kršnjavi. Tu se u socijalizmu smjestio izdavač ”Poleta”, Centar za društvenu djelatnost Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Hrvatske (CDD RK SSOH), pa smo u dvorani s Medovićevim freskama mi tu ponekad držali sastanke uredništva. Na čelu stola je fotograf, autor ove slike načinjene starinskom ”Linhof” kamerom, Siniša Knaflec; lijevo od njega i dalje u smjeru kazaljke na satu, Davor Slamnig, pjesnik i sin pjesnika; zatim, Nino Pavić, glavni i odgovorni urednik; Goran Trbuljak, grafički urednik; curica; Denis Kuljiš, zamjenik glavnog urednika; Ratko Bošković, urednik deska; Vladimir Cvitan (1959-1998), filmski kritičar ”Poleta”; Rene Bakalović, leteći reporter; Ivan Posavac, fotograf s vlastitom agendom; curica; Cigo Galić, dobavljač supstancija; curica; Branko Manojlović-Mance, sudionik svih zbivanja bez portfelja; Dražen Majstor-Kalenić, fotograf i autor ikoničkih poletovskih fotografija; Goran Pipo Pavelić, kroničar ”Duhanskog puta” koji je spajao ”Zvečku” i ”Blato” i Masarykovoj ulici (urednik za sex&drugs&rock&roll); Andrija Zelmanović, Predrag Figenwald, urednik rubrike ”Pisma čitatelja”, čovjek koji nestaje (promijenio je identitet i nestao negdje u svijetu).
Ispred ”Vjesnika” sa Srećkom Jurdanom, neprilagođenim filmskim kritičarem i neostavrenim autorom koji je otišao u Njemačku, zaposlio se kao grobar i povezao s najbizarnijim ekstremistima iz pokreta Lyndona LaRouschea. Kad se vratio, angažirao sam ga kao kolumista u ”Nacionalu”.
Pokretanje ”Globusa”, party u Smaragdnoj dvorani ”Esplanade”. Tu su moja žena novinarka Nada Mirković koja će roditi za dva tjedna, Ivo Škrabalo i njegova gospođa, te Tomica Javorčić, uz Vladimira Cvitana, našeg kuma i prijatelja, kojega je kadar odrezao, a sudbina i zakašnjela pojava interneta lišili priznanja jednog od najvećih hrvatskih novinara modernoga doba.
Redakcija ”Globusa” u Martićevoj ulici. Vječiti Spirito Incontrario dr Slaven Letica i Sandra iz računovodstva koja je upravo donijela vijest da smo prodali 200.000 primjeraka prošlog broja. Na zidu je uokviren ”Pučki list” koji je moj pradjed Andrija Kuljiš izdavao u Splitu osamdesetih godina pretprošlog stoljeća.
. Oznaka dragovoljačke postrojbe Globus PRESS, 57. po redu u knjizi koju je objavila Ankica Tuđman.
Prošlo je dvadeset godina i evo nas opet na mjestu gdje je ”Globus” pokrenut. Sad je sve u Pavićevim rukama – on je uspio prigrabiti kompaniju, a suosnivači su relegirani na stol broj 2. Za tim stolom lijevo, ja sam ovaj s leđa, uz našeg Nestora, legendarnog novinara Marka Grčića. Tu su još bivši glavni urednici Mirko Galić, Đurđica Klancir i Igor Alborghetti. Za stolom br. 1 su povijesni vođe - između Pavića, nominalnog vlasnika i njegove žene je ”naš prijatelj Ivo, koji je s nama visio ispred ‘Zvečke’”, kako je to u prigodnom govoru rekao Nino, iako ni jedan od njih nije ondje zalazio (Josipović bi samo proša na putu prema pravnom faksu, a Nino prema Komitetu). Tu je pored majke i sin Miran Pavić koji se u tom času školuje na Harvardu za nasljednika očeva medijskog carstva, zatim Tomislav Wruss, vječni kompanijski ”direktor izdavaštva”, koji će protiv Pavića dići krivičnu tužbu za pronevjeru kad firma promijeni vlasnika, te Zoran Šprajc koji priredbu vodi kao konferansije. Znakovito, nema više Zdravka Juraka, Pavićevog partnera, koji je isplaćen kad je u firmu ušao Miro Kutle kao tajni većinski vlasnik.
Kolumna ”1000 šema Denisa Kuljiša” izlazila je godinama na zadnjoj stranici ”Globusa”, sindicirana u ”Nezavisnim novinama” iz Banja Luke, uvijek opremljena slikom koja se posebno producirala. Snimatelj: Tomislav Dolenec. Stilistica: Maja Herdoman
Fotografija za kolumnistički serijal ”Balkanski špijun” u ”Jutarnjem listu”. S personalnom stilisticom i šofezom Majom Herdoman.
Promašeni politički aktivizam: upoznajem predsjednika Borisa Tadića sa Zokom Milanovićem koji je tada glasnogovornik SDP-a te prisustvuje konferenciji europskih socijaldemokratskih stranaka u beogradskom ”Inter-Contienentalu”. Objasnio sam Borisu da je Zo ”dečko koji obećava”. Nisam znao što radim.
Pandit za svojim stolom u ”Esplanadi” – anakrona poza u doba instantnog ”image-craftinga” na Instagramu i ostalim društvenim mrežama.
Izlet u prozu: Roman ”Hrvatski bog Merkur”, tiskan je u 10.000 primjeraka. Distribucija: Mozaik-knjiga, Zagreb.
Na duplerici hrvatskog ”Playboya“ u svibnju 2004. Koliko znam, jedini sam glavni urednik koji se ikad pojavio na duplerici magazina u svim njegovim mnogobrojnim nacionalnim edicijama. Prije nego sam postao urednik, dao sam ”Playboyu” veliki intervju. Uvijek sam se volio producirati – mislim da je to u medijima neizbježno, a najgori su mi urednici koji ostanu potpuno anonimni, jer su nepismeni, nefotogenični i imaju hemunge.
Lutajući reporter avio-kompanije 'Etihad', dvije godine na turističkim destinacijama poput Istanbula, za kompanijski inflight-magazine 'Elevate'.
Leteći gastronomski kritičar u budimpeštanskom ”Gundelu”.
Uredništvo “Globusa”, obilježava izlazak 200. broja. Prosječna prodana naklada u četvrtoj godini izlaženja (1994.) bila je oko 150.000 primjeraka. Za ukupno pet godina mog glavnourednikovanja, prodao sam oko 40.000.000 primjeraka, što je stvorilo ekonomsku osnovu za političko osamostaljenje hrvatske sedme sile i njenu vodeću poziciju u regiji.

U zagradama je označeno današnje zanimanje članova redakcije, a masnim pismom (bold) obilježeni su pali novinari kojih više nema. Kurzivom su distingvirani suizdavači lista, ujedno suosnivači poduzeća EPH (danas: Hanza-Media).

Snimljeno u Geleriji Studentskog centra u Zagrebu. Snimio: Hrvoje Dominić.

Prvi red slijeva:

Hrvoje Dominić, fotograf (freelancer); Mladen Klemenčić, vječiti grafički urednik (grafički urednik u Hanza Media); Marko Grčić, glavni redaktor (doajen, polihistor); Zdravko Jurak, direktor firme (industrijalac u miru), Denis Kuljiš, glavni i odgovorni urednik (freelancer); Branimir Donat (1934-2010), pravim imenom Tvrtko Zane komentator, kritičar i književni povjesničar; Zvonimir Berković (1928-2009), publicist, redatelj i glazbenik, kolumnist; don Živko Kustić (1930-2014), grkokatolički protojerej stavrofor, dugogodišnji glavni urednik “Glasa Koncila”, kolumnist “Globusa”; Zorislav Antun Petrović “Zap”, novinar (aktivist nevladinih udruga).

Drugi red slijeva:

Domar Vojo Gavrilović (-), Mare Bulić Mrkobrada, novinarka (PR), Boris Homovec, novinar i urednik rubrike “Terminator” (freelancer); Dinka Premužić voditeljica foto-arhiva (arhivarka u Hanza Media); Sina Karli, novinarka i fatalna plavuša (penzionerka); Željka Godeč, novinarka (novinarka “Globusa” i “Jutarnjeg lista”); Nenad Polimac, urednik priloga “TV-Best” (filmski publicist); Đurđica Klancir, reporterka (direktorica komunikacija SDP-a); Ivo Pukanić “Puki” (1961-2008), reporter i urednik; Davor Butković “Bule”, zamjenik glavnog urednika (politički i gastronomski kritičar); Ratko Bošković “Rale”, zamjenik glavnog urednika (kolumnist “Večernjeg lista”); Salih Zvizdić (1925-2012) legendarni reporter vodećih zagrebačkih građanskih listova; Snježana Beroš-Hrašovec, sociologinja i voditeljica Istraživačkog tima koja je utemeljila novinsku političku demografiju u Hrvatskoj (-); Mario Jurjević, ilustrator (profesor ilustracije na Školi primjenjene umjetnosti u Zagrebu); Vjera Vlastelica, lektorica (lektorica u “Gloriji”); Miljenko Pukanić, tehnički urednik (voditelj u “Microteamu”); Maroje Mihovilović “Observer”/”Spectator”, urednik i kolumnist (publicist i književni urednik).

Treći red slijeva:

Tonko Vulić, fotoreporter (povukao se u Istru); Roman Majetić, urednik (tv-producent koji je nestao sa scene); Sandro Pogutz, novinar (urednik u “Slobodnoj Dalmaciji”); Vladimir Tomić (1954 – 2005), urednik, filmski kritičar i zagrebački bel-esprit; Vlatko Konjevod, urednik tv-vodiča (-); bojnik pilot Goran Redžepović alias Karlo Jeger, vojni komentator (funkcioner “Eurocontrola” u Bruxellesu), Ivica Matić, grafički urednik (privatnik); Željko Malnar (1944-2013), predsjednik Republike Pešćenice, zvijezda i kreator “Globusova” podlistka “Nightmare Stage”.

Četvrti red slijeva:

Zoran Petrušić, lektor (zamjenik glavnog urednika “Globusa”); Nina Braut (1957-2012), urednica TV-vodiča; Mario Mihaljević, radijski voditelj, novinar, skladatelj (-); Darko Lončar, fotograf (-); Dubravka Bosanac, grafička urednica (nezaposlena); Dražen Draženović, tehniko (umirovljenik); Ida Šagovac, tajnica (umirovila se kao direktorica “Nacionala”); Jasmin Krpan, lutajući reporter (lutajući reporter po Aziji); Hana Jerečić, tajnica (ekonomistica u HANFA-i); Davor “Daga” Devčić, dizajner (kompozitor); Sandra Pušćenik, tehnička urednica (grafička urednica u “Jutarnjem listu”); Katarina “Keti” Balenović, grafička urednica (grafička urednica u “Gloriji”); Kazimir “Kazo” Meštrović, grafički urednik (DTP manager u BBDO); Vlado Vurušić, reporter, redakcijski disident koji se namjerno prikrio iako smo mu platili uvođenje centralnog grijanja (vanjskopolitički reporter “Jutarnjeg lista”); Branka Horvat Anić, novinarka TV-priloga “TV-Best” (-); Rene Bakalović, autor i intervjuist (gastronomski kritičar i tv-chef); Klara Rožman, novinarka (novinarka ”Jutarnjeg lista”).

Nedostaju na slici:

Ninoslav Pavić, suosnivač “Globusa” i suizdavač EPH (pokretač internet časopisa “Telegram” i povezanih e-izdanja). Tajništvo ga je zaboravilo obavijestiti o fotografiranju za duplericu 200. broja, jer je sjedio u poslovnim prostorijama i prema našem dogovoru nikad nije ulazio u redakciju (a ja u računovodstvo). Silno se uvrijedio i dao ostavku, ali smo ga primirili pa smo se poslije morali posebno slikati samo mi, pokretači projekta, nas sedmorica.

Tanja Torbarina izbjegavala je skupove urednika i novinara jer je držala da je angažirana od direkcija koja je plaća izvan budžeta za honorare, pa je s uredništvom uvijek bila u nategnutim odnosima, u čemu se reflektirao njen osjećaj superiornosti povezan s osjećajem inferiornosti, klasični narcistički poremećaj.

Slaven Letica, informator, esejist, aktivist, intrigant i spirito inconrario – gotovo nitko nije toliko zaslužan za tiražni uspjeh “Globusa” i razne senzacionalističke eskapade, te za pomiješanu percepciju njegove uloge u povijesti hrvatske nezavisne štampe.

 

CV
CV