Denis Kuljiš intervjuira arhitekta čije se djelo pretvorilo u simbol Dalmacije i Hrvatske. Kad je Nikola Bašić dobio zadatak da gradi na promenadnoj morskoj fronti zadarskog poluotoka, shvatio je da ni jedna građevna ne može biti toliko važna da se nametne tako važnom komunalnom prostoru. Stoga je sagradio nevidljivu instalaciju ”obale koja pjeva”. To je postao landmark Zadra, Dalmacije i Hrvatske. Kad je pak određen da postavi spomen izginulim vatrogascima na Kornatima, oslobodio je gradnju čak i građevinskih izvođača: križeve od suhozida, koji se pogledom mogu obuhvatiti samo s neba, gradile su po njegovom nacrtu stotine ljudi iz cijele Hrvatske, dobrovoljnim radom i o svome trošku! S dubokim razumijevanjem prostora, Bašić kreira novu baštinu, a njegove crkve obilježene su dubokom spiritualnošću. Ipak, Bašić je nadasve kreator urbaniteta i redizajnirao je najvažnije dalmatinske gradove. Zadar je od poluotoka pretvorio u otok, te oslobodio prometa, prebačenog u luku Galženicu, koju je projektirao kao najmoderniji terminal na Mediteranu, gdje se spajaju avionski i automobilski, trajektni i kruzerski promet. Zatim je predložio nacrt novog zadarskog urbanog centra s kazalištem i javnim zgradama koje će potpuno promijeniti fizionomiju grada. Istodobno, gradio je najmodernije marine i najluksuznije hotele u Šibeniku, gdje sprema nevjerojatno radikalnu, inteligentnu intervenciju u samu historijsku jezgru. Usto, na plitkom slanom jezeru Soline pored Šibenika, realizira projekt cijelog novog rezidencijalnog morskog grada na kanalima, rezort kakav po veličini i koncepciji, ne postoji još nigdje na Sredozemlju. Za Split je zamislio Splitorinu, fenomalno rješenje svih glavnih problema splitskog urbanog razvoja. Inicijator tih megalomanskih projekata živi osamljen u kućici na vlastitom otočiću na Kornatima, zimi ponekad kao jedini njegov stanovnik. Barba koji plovi kornatskim arhipelagom u gajeti, dok oko njega skaču dupini, nije stari ribar omamljen vinom, nego dalmatinski genij opijen svojom vizijom.
Dokumentarni film o Nikoli Bašiću snimljen je u Zadru, Šibeniku, Sukošinima, u Ražancu, na Murteru i na Kornatima. Redateljica: Ivona Juka.