Malu povijesnu aberaciju, raspad Jugoslavije, zagladit će kao pukotinu u vremensko-prostornom kontinuumu jugonostalgičarskom turnejom obnovljenog «Bijelog dugmeta». Napunit će sve stadione u bivšoj zemlji, u Beogradu okupiti 250.000 ljudi na Marakani. Doći će svi koji još žale za prošlom državom, te djeca onih koji su je srušili. Naravno, turneja nije bila Bregin veliki glazbeni projekt, nego samo mala, usputna stvar ...
(2004.) Stvar je počela prilično bezazleno - poslao sam smjerno pismo čitatelja uredniku glasila Hrvatskog novinarskog društva
Huga Pratta upoznao sam u milanskoj redakciji dnevnika “Corriere della serra”, u kuće Rizzoli, gdje su publicirali njegove stripove. Bio je onizak čovjek temeljne građe sa sijedom kosom začešljanom na čelo, pomalo nalik mlađem Orsonu Wellesu - samouvjeren, muževna držanja danas tako nesvojstvenog umjetnicima, koji se najčešće stiliziraju kao androgina bića aristokratske osjetilnosti.
Bit projekta nije bilo jedinstvo Europe, nego dubinska transformacija: demokracija umjesto feudalizma i nacionalističkog korporativizma.
U gradiću Roskildeu nalazi se tajno središte nordijske civilizacije - to je tisuću godina star kraljevski grad u kojem je u 11. stoljeću stolovao sam Harald Modrozub, osnivač sadašnje vladajuće dinastije koja ima neprekinutu povijest od tisuću godina. U Rosakildeu je još aktivno vikinško brodogradilište...
4. poglavlje: Sanader se vraća iz Austrije gdje je propao u biznisu i osnovao HDZ u Tirolu, postaje direktor splitskog HNK, a onda počinje rat pa će mu se ukazati neslućene mogućnosti!