Postoji li ruski plan za prodor na Balkan? Provodi li se američki plan za suprotstavljanje toj destabilizaciji? Kakav je utjecaj Kine, kakav odgovor Europe? I što se, zapravo, događa u zemljama regije?
”Sve je opet kao devedesetih”, kaže mi čovjek koji dobro poznaje unutarhadezeovsku dinamiku, pozicioni i frakcijski rat stranačkih koterija na Pantovčaku, Gornjem gradu i u Dubravi. ”Hercegovci su opet okružili […]
Rukovodstvo je zgazilo unutarnju opoziciju, ušutkani su milanovićevci i njihov pokret otpora, izviždan Mrsić koji je promrsio neku blagu kritiku. Oni koji su mladoga i simpatičnog Bernardića doveli na vlast sad su nervozni kao dr. Frankenstein...
Zašto se u našoj političkoj javnosti nikad ne vode kvalificirani razgovori o divizivnim političkim pitanjima? Zato što se konsenzus može ostvariti samo na temelju neznanja, prizemnim zaključivanjem koje će omogućiti da se dođe do usaprije poznatih stavova.
Porazna brojka navješćuje strašni čas za Plenkovićevu vladu. Ali, ekonomisti autoritativno tvrde - nije se ništa dogodilo! Situacija u 2017. identična je onoj u doba Oreškovićeve vlade, ako se uračuna statistička greška. Ali u tome i jest problem - samo je stagnacija ovdje nepromjenjiva činjenica. Hrvatska je iznimka u Istočnoj Europi, izjednačena s balkanskim državama.
Politička stabilnost i populacijski trendovi nemaju nikakav pozitivan ili negativan utjecaj na ekonomski rast - ekonomija stagnira i Hrvatska još nije dostigla razinu iz 2008. godine, što znači da je cijelo desetljeće protraćeno, a bit će i naredne godine, jer se vlada ne osnovni problem - ekonomiju