Piše: Denis Kuljiš
(”Jutarnji list”, 21. januara 2016.) ”On je divan čovjek, ja ga obožavam!”, kaže najveći pobornik američkog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa u Zagrebu pa iz aktn-tašne vadi sticker ”Moral Majority Stands with Trump” i crvenu šiltericu s kampanjskim sloganom. Gospodin Vladimir Kraljević je organizator natjecanje ”Miss Universe” u Hrvatskoj i Sloveniji. Finale se obično održava u luksuznim Trumpovim hotelima. Osim toga, on zastupa “Five Star Diamond” selekciju ”Američke akademije za ugostiteljske znanosti” koja dodjeljuje taj poseban predikat najluksuznijim odredištima, a i u to je involvirana Donaldova korporacija (The Trump Organisation). Ona kombinira luksuz i prirodne ljepote u nekretninsku operaciju koje vlasniku u portfelj donosi milijarde dolara. No, Trumpova i Kraljevićeva veza puno je starija, seže četrdeset godina unatrag, ješ u doba kad je Donald bio Junior i s ocem Fredom, građevinskim poduzetnikom iz Queensa, dolazio u ”Russian Tea Room”, gdje je Kraljević bio maitre d’.
”Russian Tea Room” bio je, recimo, manhatanska ”Zvečka” na 57. ulici – tko god je nešto značio u politici, biznisu, medijima i umjetnosti, dolazio je onamo i od Kraljevića dobivao stol u skladu sa svojom prominentnošću. Maitre d’, majordom modernog restoraterstva, instiktivno je detektira oslanjajući se na instikt i socijalnu inteligenciju, svoju osnovnu kvaliufikaciju u tom poslu. Znači – Orson Welles dobiva stol, iako se zna da on i njegovi gosti neće platiti račun. Kad god dođe Marlon Brando postavlja mu se stol u sredinu, tako da ga vidiš s ulaza, a ostali se smještaju u skladu s kotacijom na burzi slave i moći. Fred Trump iz njujorške Dubrave, njemački imigrant s izvornim prezimenom Drumpf kojega prati njegov visoki sin Donald, ide u kut, ali se pritom stvara poznanstvo koje će potrajati destljećima.
Kad je propao ”Russian Tea Room”, vlasnik LeRoy Warner (jedan od ”braće Warner”, dakle Warner Bros.) otvorio je ”Tavern on the Green”, restoran na tratini Central Parka, gdje se zatim sva bulumenta bogatih i slavnih preselila, jer mondeni svijet migrira kao jato ptica-selica… Dotle je Trump Junior dobio od tate milijun dolara i naputak da dobro pazi kako će ga uložiti jer neće dobiti više. Stari poštenjak vjerovao je u rad i kad ga je mladi emigrant Kraljević upitao kako na brzinu naći svoju sreću – odgovorio mu je: ”Vidite, ja sam primijetio da što više radim, imam više sreće!”
Usprkos toj gotovo židovskoj mudrosti, Fred je imao nejednak uspjeh u odgoju djece – kćer je postala briljantna pravnica, sad viši sudac Apelacionog suda, jedan sin umro je od alkoholizma, a Donald – on je bio i ovakav i onakav, prilično neukrotiv, nepredvidiv, ali bezgranično ambiciozan… To u Americi nije loše. Iz privatne škole, morali su ga prebaciti u privatnu vojnu akademiju, gdje se disciplinira obijesna zlatna mladež, ali to je prirodno agresivnom momku snažne stature odlično pasalo pa je dotjerao do kadeta-kapetana, pokazavši da kao razigran pastuh u svakoj trci mora izbiti na čelo krda. Akademski nije baš briljirao. Pohađao je zatim dobar njujorški Fordham University (kao i njegov vršnjak profesor Ivo Banac), ali se odmah prebacio na Wharton College, prvu, najstariju američku privatnu poslovnu školu gdje je dobio magisterij (MBA) na smjeru ”nekretninski biznis”, budući da je unaprijed bilo jasno kojim će smjerom ići njegova karijera. Tada Fred dotle je, naime, pokupovao 14.000 stanova u Queensu, Brooklynu i Staten Islandu, tri od pet gradskih općina (fale Bronx i Manhattan) koje sačinjavaju New York. Bez obzira na vječiti rat s vlasnicim stanarskih prava koji imaju zaštićenu stanarinu, taj je biznis masovnog stanodavca itekako unosan, ali, naravno, neće od tebe napraviti zvijezdu i osigurati centralno sjedenje u ”Russian Tea Roomu” ili ”Tavern on the Green”. Velika je razlika između običnog slum-lorda s periferije i visokoprofiliranog građevinskog poduzetnika koji gradi nebodere u centru grada.
Na Manhattanu vlada od 19. stoljeća nekretninska aristokracija, obitelji Astor, Vanderbilt i Van der Stadt. Bilo je odmah jasno u kojem će pravcu potegnuti kompetitivni Donald i već sredinom sedamdesetih on se, doista, iskrcava na manhatanski otok i kao tridesetogodišnjak ulazi u vlastiti deal s gradskom administracijom koja mu garantira četrdesetrogodišnju poresku olakšicu ako preuzme zapušteni Vanderbiltov hotel ”Commodore”. Nalazio se na glavnom kolodvoru, stanici Grand Central, u samom središtu New Yorka blizu 42. ulice, gdje se tada širilo carstvo poroka, droge i prostitucije, pa su cijene nekretnina kolabirala. Gradsko poglavarstvo odlučilo je četrvrt đentrificirati, podići, kao Horvatinčić kad je započeo kapitalističku obnovu i izgradnju na zagrebačkom Cvijetnom trgu. Trump je obnovio hotel pretvorivši ga u ružan stakleni toranj i prepustio lancu Hyatt braće Pritzker, pa je tu otvoren Grand Hyatt, jedan njujorški landmark, ujedno Trumpov ključni pothvat s kojim osniva vlastitu firmu, The Trump Organisation.
Osamdesetih, poletio je u nebo – gradi hotel Taj Mahal s kockarnicom u Atlantic Cityju, osniva avio-kompaniju Trump Shuttle i kupuje megajahtu od 282 stope. Oženio se za Ivanu Zelničkovu, češku olimpijsku skijašicu iz Zlina, s kojom će odmah napraviti Donalda Juniora, Ivanku i rezervnog Erica. No, nekretninsko tržište vraška je stvar – magija koja siromaha ekspresno pretvara u milijardera, djeluje i obrnuto. Rast kamatnih stopa onemogućio mu je da vraća kredite – a nekretnine se uvijek grade pozajmljenim stotinama milijuna – pa je sve morao rasprodati i pao je prilično nisko. Jednom je rekao svom malom sinu vodeći ga u šetnju po Manhattanu – ”Vidiš onog beskućnika koji ondje leži na ulici? On ti je u velikoj prednosti pred nama, nema ništa, ali mi smo dužni oko 150 milijuna dolara!”
Bogataše zna zadesiti nesreća u kojoj je klica sreće – kad je koncem devedesetih umro tata Fred, konzervativni manji igrač s periferije, ostavio je djeci četvrt miliarde dolar i kad su lovu podijelili, Donald se pokrpao i krenuo u novu razvojnu fazu na oporavljenom tržištu. Tako se izvadio i iz dubioze gradnje vlastitog nebodera – Trump Towera. Na Petoj aveniji blizu Central Parka neboder od 68 katova sagradili su vrijedni Poljaci bez papira, u dvanaesterosatnim smjenama, radeći za 5 dolara na sat. Atrij s pozlaćenim eskalatorima i vodopadom bio je osamdesetih čudo luksuza, dok danas izgleda prilično ofucano i skromno u usporedbi s razmetljivim progenijem te arhitekture u zaljevskim i azijskim metropolama.
U novom stoljeću Trump dospijeva na vrh financijskog i nekretninskog hranidbenog lanca na Manhattanu – otvara Trump World Tower (72 kata), zatim cijeli kompleks solitera na rijeci Hudson (Trump Place) i naposlijetku hiperluksuzni neboder Trump International Hotel&Tower na Columbus Circleu, na obodu Central Parku, s najskupljim njujorškim kvadratima. ”Forbes” sad procjenjuje njegovu imovinu na 4 milijarde, uglavnom u nekretninama, 250 milijuna u kešu te s praktično nula zaduženja, ali on u štampu dostavlja papire koje govore da ukupno teži 8,7 milijardi, od čega je na oko 3,3 milijarde procjenio vrijednost svoje poduzetničku osobnosti. Možda oko toga nije sasvim u krivu?
U međuvremenu, transformirao se u celeba teške kategorije ne zazirući ni trenutka od toga da se predstavi kao vlastita karikatura: njemu samopuzdanja za to nipošto ne fali. Nastupao je u ulozi komično razmetljivog Donalda Trumpa u filmu ”Sam kod kuće 2”, u serijama ”Dadilja” i ”Fresh Prince of L. A.”, a naposlijetku postao je voditelj vlastitog tv-showa što ga je producirala mreža NBC – ”The Apprentice”, ”Pripravnik”. Pojavljuje se kao nesmiljeni gazda koji u tom realityju za poduzetnički podmladak urla: ”You are fired!” izbacujući iz showa one takmičare koji nisu zadovoljili… Slično je prošla i Ivana Trump, koja je u firmi zauzimala visok položaj ”potpredsjednice za unutrašnje uređenje” (ona je osmislila one zlatne eskalatore u Trump Toweru). Nije htjela podnositi da je muž polujavno vara sa starletom i Miss države Georgija, Marlom Maples. Rastali su se pa je malo lutala – dospjela je čak je došla do Hrvatske, gdje ju je Kraljević upoznao s Miroslavom Kutlom. Miro i Ivana otputovali su u Dubrovnik gdje su htjeli otvoriti kockarnicu. Zatim se kratko skrasila s Riccardom Mazzucchellijem u vili u privatnom rezervatu koju je od tog talijanskog playboya naposlijetku kupio Emil Tredeschi.
Marla je rodila Tiffany ali brak je potrajao samo nekoliko godina. Dotle je on cvijetnim aranžmanima bombardirao princezu Dianu koja se upravo rastala od princa Charlesa. No, opet je pao na slavenski, odnosno slovensko-njemački šarm – uletio je 28-godišnjoj Melaniji Knauss iz Sevnice, foto-modelu koju njezine kolegice iz srednje škole već jedva prepoznaju – ima sve veće sise i sve manji nos. Sevnice su prelijepo mjestance u Dolenjskoj, a osim po ambicioznoj Melaniji poznate su po tvornici ”Lisca”, komunističkoj ”Victoria’s Secret” industriji senzualnog donjeg rublja i po masovnim stratištima njemačkih vojnika poslije Drugog svjetskog rata. Trumpov punac Viktor Knauss koji napadno nalikuje samome Donaldu, i sam je njemačkog porijekla, moraš pretpostaviti po njegovu prezimenu. Nekako se spasio pokolja, upisao u partiju te maskirao slaveniziranim preizimenom Knavs, pod kojim je Melanija upisala fakultet u Ljubljani. No, ubrzo je bila u Milanu gdje započinje modelsku karijeru. Čim je izašla na naslovnici magazina ”Vogue” pala je u Donaldove ralje. Poslije više ne silazi s naslovnica ”Vanity Faira” i ostalih magazina – odjevena u vjenčanicu, razodjevena te, najimpresivnija poza, u malom zlatnom bikincu u visokom stupnju trudnoće, na visokim petama na stepenicama Trumpova privatnog džeta…
Kod Trumpa medijsko klauniranje nije samo sebi svrha, iako i sam priznaje da nema ispunjenja poput onoga koje ostvariš kad imaš vlastiti televizijski show – mora da je to ostvarenje sna za svakog punokrvnog egzibicionista… No, status čuvenog milijardera nevjerojatno pomaže poslovima koje Tramp razvija – gradi, kupuje i otvara luksuzne hotele, kockarnice i golf-terene, a osim nekretninskih poslova, to su sad i licencni – Trump je brend koji se procjenjuje na 200 milijuna dolara. Ako se bilo što opremi prefiksom ”Trump”, zadobiva tržišnu vrijednost, a vlasniku donosi pare…
Vrhunski celebrity-status danas se postiže ulaskom u politiku. A to je postalo sasvim pristupačno otkako je ”establišmentska”, mejnstrimska politika svuda u svijetu zapala u krizu. Ljudi ne vjeruju strankama. Hoće prozelite. Žele da nerealno postane moguće. Cvatu pokreti i nekonvencionalne organizacije koje se ne zasnivaju na koherentnom programu, nego na politizaciji sporednih pitanja, te na izbornim floksulama kojima se obećava jednostavno rješenje složenih problema. Nije drukčije u Europi, pa ni u Hrvatskoj, s tim što se u Americi nije pojavio Treći put, treća snaga nego su, zahvaljujući elastičnosti američkog izbornog sistema, u dvjema dominantnim strankama izbili na čelo marginalci. U Demokratskoj, to je hiperliberalni polukomunist Bernie Sanders koji je natjerao Hillary Clinton da preuzme dio njegova ekonomskog programa – uz ostalo, fiksnu poresku stopu od 4% na ukupni prihod. Trump je pak na brzinu razvalio republikanske ”sigurne kandidate”, nadasve guvernera Floride Jeba Busha, koji je u toj Igri Tronova, kao sin i brat dvojice posljednjih republikanskih predsjednika, trebao ući u predsjedničku utakmicu protiv žene prethodnog demokratskog predsjednika Billa Clintona.
Trumpova kandidatura bila je isprva popraćena sveopćim ismijavanjem lika koji kosu češlja iz bogatog rasadišta na stražnjoj strani glave prema čelu, gdje se plamenožuta griva, kao zamrznuti slap, kroti velikom količinom gela. Njegova politička platforma smjesta je odbačena u ozbiljnijim krugovima i u štampi nakon bombastične najave da će obustaviti useljavanje muslimana i deportirati ilegalne imigrante, te ukinuti državljanstvo samo po pravu rođenja. Proglasili su ga rasistom, nativistom i fašistom, karikaturom američkog desničarenja i skinuli s dnevnog reda – sve dok nije počela kampanja za nominaciju, pa se na opće zaprepaštenje pokazalo da mu politika jako dobro ide. Budući da ne ovisi o donacijama nego troši svoj novac, ne mora se ulagivati investiranim interesima, a s iskustvom tv-performera lako je u tv-panelima samljeo druge desničarske kandidate koji ipak istupaju s većom dozom opreza. Jeb Bush ispao je na sučeljavanju blijeda kopija brata Georgea, koji je i kao liječeni pijanac imao barem muško držanje. No, najzanimljivije je bilo kad se iza toga navalentnog, divljačkog Trumpova nastupa počela ukazivati jedna prilično efektivna politička šema…
Trump, zapravo, nije uvjereni republikanac. Podržavao je, doduše, Reagana – po njemu se, očito unekoliko i modelirao – ali poslije toga registrirao se kao demokrat i davao novac za Clintonovu kampanju. Uplatio mu je s nekoliko stotina tisuća dolara. Prije osam godina tvrdio je, štoviše, da bi Hillary bila izvrsna predsjednica. Čak se neko vrijeme deklarirao kao nezavisni birač (Amerikanci registriraju stranačku pripadnost kod podizanja vozačke dozvole), a od 2012. napokon pristaje uz Republikansku stranku (GOP, Grand Ole Party, iliti Staru dobru stranku).
Njegova politička načela uobičajeni su desničarski miks – pro-life, dakle protiv abortusa u kasnoj fazi trudnoće, osim u naročitim slučajevima; za slobodno naoružavanje građana kako to jamči 2. amandman Ustava, ali uz državnu evidenciju vlasnika vatrenog oružja. Podržava ukidanje ”Obamacarea” i uspostavljanje tržišnog mehanizma zdravstva, protivi se legalizaciji marihuane osim u zdravstvene svrhe, te vjetrenjačama (”koje unište pejsaž svake zemlje u kojoj se grade”). Što se tiče istospolnih brakova, kaže – osobno se tome protivi, ”ali Vrhovni sud je donio presudu pa moramo oko toga biti realisti.”
Ono po čemu se Trump izdvaja – to je tvrda populistička platforma izgona neregistriranih imigranata: ”Prvi dan mog predsjedništva – oni lete van, i to brzo!” Prvo, Meksikanci. Medju njima ima vrijednih ljudi, priznaje Trump, ”ali nama dolaze oni koji se bave švercom droge”. Drugo – muslimani. S njima dolazi terorizam. A jedni i drugi konkuriraju za poslove pravim, poštenim Amerikancima. Koji ostaju bez namještenja i zato što se radna mjesta izvoze u Kinu, s kojom bi Trump poveo trgovinski rat i udario im zaštitne carine. Je li to popularno u masama? Čini se da jest. Ali, koliko god primitivne i sebične, te političke floskule Trump zna kao pravi političar i tv-performer relativizirati u neke malo prihvatljivije formulacije. Za razliku od njegovih republikanskih konkurenata koji su, satjerani u kut, bili prinuđeni da krenu s još žešćom retorikom, pa je glavni izazivač, Ted Cruz, Trumpa optužio da uopće nije pravi desničar, nego mica-maca, mlaka voda, kamilica, pa raspalio iz sve snage protiv obnovljivih izvora energija i svih ostalih ugroza njegove teksaške političke baze – krupnih naftaša i velikih, zločestih korporacija… Goldman&Sachs financirao je Cruzovu kampanju s milijun dolara kredita koje on nije prijavio iako je morao. Zna se da zagovara ograničenje kolektivnih odštetnih parnica (tzv. torte-cases, obrađeni u mnogim romanima Johna Grishama) u kojima farmaceutske i druge velike firme riskiraju milijardske (punitivne) odštete za opasne lijekove, toksično zagađenje itd. Cruz taj rizik naplate štete želi bitno ograničiti. To je možda popularno u Teksasu i kod njegovih sponzora, ali nije u narodu, pa je prilično zaostao za Trumpom u Iowi, gdje počinju predizbori, dok se druga predizborna utakmica održava u New Hampshiereu blizu New Yorka, praktično u Trumpovu drvorištu. Nije pomoglo to što se ustanovilo da je Ted, čini se, rođen u Kanadi, dok predsjednik može biti samo onaj tko je zakmečao u Americi.
Stvari su naposlijetku otišle tako daleko da je istupio patrijarh Republikanske stranke, beskrajno ugledni devedesetidvogodišnji bivši senator Bob Dole (koji je u Kongresu bio najjači proponent hrvatske nezavisnosti). On misli da Cruz nije republikanac, ni konzervativac nego – ekstremist. Rekao je da mu se čini da bi Trump bolje surađivao s Kongresom jer ima karaktera, a po prirodi je dilmejker. Jedino Trump u ovom času može zaustaviti Cruza, objašnjava Dole, a bude li Cruz predsjednički kandidat, žestoko će izgubiti i stranka će pretrpjeti kataklizmičku štetu. Kao stari, iskusni političar on jasno razumije da u čistom idejnom fajtu Cruz gubi od liberalne narodnjačke kandidatkinje, koja je istodobno drvena i neautentična kao osoba, pa bi je Trump mogao prilično razvaliti, s tim što se s njim, ako izgubi izbore, Republikanska stranka ne mora identificirati – on ostaje karikatrura, neozbiljni luzer, individualist i nikome ništa, a posao na Capitol Hillu u Washingtonu ići će i dalje istim smjerom…
Trump bi trebao ići na Hillary jedan na jedan, u dvoboj osobnosti, jer je sposoban za autoironiju i prvi se spreman sprdati sa svojom frizurom. Javno priznaje da vrlo velik dio njegove ljepote proistječe iz činjenice da je fabulozno bogat. Klintonuša pak izgleda kao da se nikad nije osmjehnula ako u podsjedniku nije pisalo ”Cheese! Cheese!”
Trump je, tvrdi Kraljević, strašno fin čovjek. Jednom se vozio limuzinom po New Jersey Turnpikeu – padala je kiša, a pukla mu je guma. Šofer se nije znao snaći, mučio se s promjenom kotača, a onda se zaustavio neki Meksikanac s kamionetom i popravio kvar. Odvezao se prije nego mu je Trump dospio uvaliti lovu. Stoga je naredio šoferu da slijedi kamionet, što im je oduzelo nekoliko sati dok nisu stigli u Bronx, gdje je tip imao vuklanizersku radnjicu. No, opet nije htio uzeti pare. Onda ga je Trump stao ispitivati gdje živi, što radi, kako stoji, sve po redu, a kad je sve saznao – otkupio je i poklonio mu hipoteku na kuću i radionicu te poslao pet hiljada dolara. Je li ta priča iz ciklusa o suvremenom Harunu al-Rašidu istinita, ne znamo, ali očito ima za cilj da pokaže kojim bitnim svojstvima potrebnim predsjedniku Trump raspolaže.
Prvo, nije sam pomagao mijenjati gumu, što znači da nije demagog, nego da delegira poslove. Drugo, spreman je ići do kraja da ustanovi kako stvari doista stoje. Treće, ima dobro srce i spreman je pomoći Meksikancu, ako je legalno ušao u zemlji i muči se da preživi od rada. Ta priča ne odudara od predodžbe o benignom privatnom liku bombastičnog demagoga, ali sigurno nema nikoga na svijetu koji bi na jednu sekundu bio spreman povjerovati u neku sličnu basnoslovnu storiju koja bi za junakinju imala Hillary Clinton. Ona bi možda pomogla Vesni Pusić s kojom je bliska jer su unekoliko slične, ali siromašnom vulkanizeru ili njujorško-hercegovačkom maitre d’ koji se bacio u show-business – nikada.