Barak vs. Gripen (drugi dio)

Piše: Denis Kuljiš

Pokušajmo detaljno izračunati cijene aviona ponuđenih Hrvatskoj na tenderu koji je raspisao MORH, pa su se javili samo SAAB Aerospace i Israeli Aerospace Industries. Prvi su ponudili JAS 39 Gripen, ”najbolji lovac današnjice”, a drugi F-16, najmasovniji američki lovački avion na svijetu.

 

Prvi se prodaje nov-novcat u verziji C/D (još naprednija E/F, razvijena na platformi Gripen NG, naručila je jedino brazilska avijacija – ta je zemlja nevjerojatno tehnološkli napredna i raspolaže golemim vojnim budžetom. Indija se premišlja između novog Gripena E i najmodernijeg F-16V. Opća usporedba dva tipa ipak je relevantna.

 

https://www.news18.com/news/india/f16-vs-gripen-which-fighter-jet-will-nirmala-choose-under-make-in-india-1522511.html

 

  1. F-16 Fighting Falcon

F-16 za Hrvatsku dolazi u verziji Barak, što je izraelska podvarijanta verzije F-16 C/D. Trup (zmaj) aviona proizveden je početkom osamdesetih godina, a u izraelskom zrakoplovstvu istrošio je resurs od 8.000 sati naletom od 7.800 sati po avionu. Upgrade koji će provesti izraelska vojna industrija uz pomoć proizvođača, korporacije Lockheed Martin, produžit će resurs na 10.500 sati, uz zamjenu avionike, kako bi bila kompatibilna s NATO-standardnom, različitom od izraelske.

 

Dvanaest izraelskih F-16 koštat će 500 milijuna dolara, dakle 42 milijuna dolara po avionu. Održavanje će, računa se, koštati oko 700 milijuna dolara (procjena) na temelju podatka o cijeni sata letenja koja iznosi 20.000 dolara.

 

Od 2020/2022 kad avion ulazi u naoružanje HRZ bit će, planirano je, raspoloživo 12 x 2.700 sati letenja, oko 30.000 sati ukupno, a po 20.000 to je 600 milijuna za održavanje, bez nepredviđenih troškova na kraju vijeka trajanja daleke 2047. godine.

 

Tada će svi ti avioni biti u službi već više od 60 godina, a samo je jedan tip na svijetu letio isto toliko dugo, naime strategijski bombarder B-52, koji, međutim, krstari sporo i visoko, kao neki putnički avion, ne izvodi borbene zaokrete na 7G i slične kerefeke, ono što ide u rok službe svakom pilotu-lovcu, čak ako zemlja i nije u vječitom ratu kao Izrael. Ove njihove šesnaestice (njih 250) oborilo je 67 neprijateljskih aviona. Žestoko su izraubani. Teško je zamisliti da će te stare kante dočekati zsredinu stoljeća, a bit će u svakom slučaju mrcine poput današnjih hrvatskih Migova 21 koji su nam ipak sjajno poslužili u strašnom času. Doduše, kako smo ih prošvercali iz Rusije (bit će da su i tu nešto pomagali dobri Izraelci) nismo ih platili ni milijun dolara komad (bez obzira kakve su se cijene prijavljivale MORH-u). U svakom slučaju, vrijednost amortiziranih Baraka na kraju će službe biti ravna nuli, neće se više moći preprodati…

 

Prema propozicijama tendera, avioni trebaju imati servicability/availability od 65%, što znači da je jedna trećina flote uvijek u remontu, dok dvije trećine lete. To znači da će na raspolaganju biti prosječno 8 aviona (ali samo do 2025. jer dobivena garancija vrijedi tri godine).

 

Zaključak: Za 8 aviona u zraku i 4 na zemlji kroz 25 godina službe, s predviđenim naletom od 110 sati godišnje po avionu, Hrvatska će platiti ukupno 1,100.000.000 – 1,200.000.000 dolara.

 

  1. JAS 39 GRIPEN

 

Usporedimo to s ekonomskim performansama Gripena.

 

Gripen C/D košta 70 milijuna dolara po komadu. Da se osigura 8 aviona u zraku i odgovarajući nalet kroz 25 godina, dovoljno je – 9 aviona, jer je serviceability/availability kod Gripena – 92 posto!

 

https://www.quora.com/Whats-the-most-serviceable-reliable-fighter-aircraft

 

Devet Gripena koštalo bi 630 milijuna dolara odmah, a za održavanje kroz 25 godina za isti broj sati, 30.000, po 7.800 dolara po satu koliko košta po prospectusu, došlo bi to još 235 milijuna dolara, ukupno – 865 milijuna dolara, što je neusporedivo jeftinije od izraelske ponude.

 

U obrazloženju odluke spominjali su se još neki direktni i indirektni benefiti, ali nisu kvantificirani niti je specificirana cijena. To je ”ostalo u zraku”. No, čini se nevjerojatnim da je postignut dogovor o isporuci besplatne opreme i naoružanja u iznosu od 200-300 milijuna dolara koliko iznosi aritmetička razlika. Ali, to još nije ni izdaleka sve, što kažu u TV-prodaji kad ti žele uvaliti sjeckalicu za luk pa besplatno nude bezvrijedne noževe…

 

Najveća je razlika u tome što bi 9 Gripena uz nalet od 30.000 sati kroz 25 godina potrošili manje od 3.500 sati resursa od 8.000, pa bi i dalje predstavljali značajnu vrijednost!

 

U tom času, dakle, za dva i pol desetljeća, bili bi isto tako stari kao i ovi izraelski F-16 sada, ali bi imali još po 4.500 sati za nalet bez potrebe za obnovom trupa i motora. Pružali bi, dakle, mogućnost za još – 40.000 sati naleta ukupno, i po tome (zar ne?) vrijedili bi više od 500 milijuna dolara koliko ćemo sad platiti!

 

Uzmimo da bi u tom času bili 50% amortizirani pa da bi im vrijednost bila proporcionalna razlici cijene današnjeg novog i starog F-16 (upravo je dvostruka) što znači da je sasvim uvjerljiva pretpostavka da bi vrijedili 35 milijuna dolara komad, oko 300 milijuna dolara. Kad to sve zbrojimo, ispada da je izraelska ponuda u stvarnosti barem 500 milijuna eura skuplja!

 

No i to još nije sve. Valja uzeti u obzir da bi zrakoplovstvo rasplagalo novijim, dakle boljim avionima kroz cijeli vijek njihove eksploatacije. Pogledajmo, uostalom, što o Gripenu piše vašingtonski THE NATIONAL INTEREST, silno cijenjeno glasilo mandarinske kaste političkih eksperata State Departmenta (počasni urednik je Henry Kissinger).

 

http://nationalinterest.org/blog/the-buzz/the-jas-39-gripen-sweedens-cheap-deadly-fighter-plane-13928

 

(Nastavit će se – Nacionalna politika akvizicija lovačkih aviona, offset, problemi europske vojne avio-industrije)