Blog

Nameće se pitanje imamo li studiju koja će reći što nam treba na moru; kakva plovila, koje sposobnosti, koji je uopće naš koncept sigurnosti na moru te što su točno civilne, a što vojne zadaće različitih državnih agencija na pučini?

No, nitko danas ne pozna dovoljno svoju povijest – ako je dvadeseto stoljeće bilo epoha nadriučenog diletanta, dvadeset i prvo je počelo u znaku internetskog relativizma, teorija zavjere i instant-informacija koje proizvode tzv. ”rupe u znanju”, kako se to govorilo u prethodnoj generaciji koja je solidnu opću naobrazbu smatrala nužnom za građansku egzistenciju. Utoliko je ideja da se i u Njemačkoj, na papiru, izda bogato anotirano novo izdanje ”Mein Kampfa”, možda dobrodošla usprkos svim kontroverzama...

On je, da ponovim riječi iz brzojava engleske obavještajne službe kad je otkrila Tita – ”nesumnjivi heroj sadašnjeg trenutka”. Orešković pritom ne nalikuje heroju, decentan je i samozatajan – ime mu savršeno pristaje.

Zašto hrvatski političari ne vode Hrvatsku isto tako dobro kao hrvatski trener hrvatsku nogometnu reprezentaciju?

Obalsku stražu konačno treba izdvojiti iz HRM-a i općenito iz vojnog sustava. Svugdje u Europi Obalna straža civilna je institucija unutar nekog od civilnih ministarstava, odgovorna civilnom autoritetu. Iz strukturnih fondova EU-a mogli smo i još možemo financirati izgradnju brodova za nadzor mora, ali ti brodovi moraju biti u civilnom registru.

Hrvati su izumili panslavizam, te pokušali uspostaviti s Rusijom most koji bi spajao Istok sa Zapadom. Zato su zanimljivi hrvatsko-ruski odnosi kroz povijest, kao i suvremene političke relacije, od dominikanca Benjamina, preko Križanića, Strossmayera, do Tuđmana i Putina...