Piše: Denis Kuljiš
Tko je najmoćniji čovjek u Hrvatskoj? Na to je pitanje teško odgovoriti jer ne znaš kako bi usporedio parametre. Nije isto ako sjediš na Pantovčaku okružen svitom, no s vrlo ograničenim ovlastima, ili ako svojim utjecajem prodireš duboko, ali ostaješ neupadljiv. I dojam o moći je moć u političkom ”X-faktoru” pa pitanje garda nije sasvim isprazno, ali da na pitanje koje sam sam sebi postavio odgovorim bez puno okolišanja, kazat ću -najmoćniji je premijer Andrej Plenković, a iza njega Milijan Brkić, ”gosin Vaso”. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarpović tek je na trećem mjestu.
Što se tiče usporedbe Plenkovića s gosin. Vasom, koji mu je i formalno zamjenik u stranci, problem je što prvi ima vidljivu i osjetnu moć, a drugi nevidljivu i neosjetnu. To je kao da uspoređuješ Supermena i Betmena. Jedan je fantastični lik, a drugi mitski borac za pravdu opremljen za ulični borbu u Gotham Cityju. Prvi leti u Bruxelles, drugi se, metaforički, vozi futurističkim trkaćim automobilom izlijepljenim reklamama sponzora, najmoćnije svjetske kompanije plinskog biznisa.
U čemu se sastoji Brkićeva moć? On upravlja Organizacijom. On je org-sekretar, iako je otišao s mjesta glavnog tajnika, pozicije partijskog logističara. Po terenu ipak i dalje brije jedino on, a ne Goran Jandroković, predsjednik Sabora, koji je nominalno preuzeo funkciju glavnog tajnika. Po županijama ipak krstari Vaso, koji kao Bandić kad zagazi u blato Kozari Boka, okuplja, šarafi, obećava, povezuje. On vodi lokalne ratove i stvara lokalne koalicije. Vaso je komesar za teren, ali to je manji dio njegove moći. Najvažnije, čovjek je vjerojatno uvezan u unutarpartijsku kabalu koja je srušila prethodnu hadezeovsku vladu i omogućila stvaranje nove. Naravno, to je moja konstrukcija, a ne objektivna istina koja se može utvrditi na sudu (na hrvatskom sudu ionako ništa ne možeš pozitivno utvrditi u realnom vremenu).
U Zagrebu, jedino Karamarko misli da mu je nije upravo Vaso nasapunao dasku prilikom famoznog ”preslagivanja” koje ga je otjeralo u demisiju. Afera je počela objavljivanjem podataka o ugovorima koje Karamarkova žena ima s MOL-om (beznačajni iznos plaćen za press-clipping). To je eksaliralo u ”savršenu oluju” kad je objavljeno da je posredovao Jozo Petrović, MOL-ov važan igrač iz pozadine. Na to je Most, uvijek najspremniji za svaku demagošku paradu, stao rušiti vladu pa je trebalo zakrpati novu većinu. Nova većina dogovorena je s HNS-om. No Vrdoljak, predsjednik te lobi-stranke, puno je bliži slavonskom plinskom društvu nego mađarskim naftašima. A i Vaso je, navodno, blizak istom distributeru ”Gazpromova” plina za koji njegov najbliži drugar trenira rukomentnu momčad. Zašto bi, dakle, Vaso i Vrdoljak pomagali Karamarku da uspostavi odnose i sporazumije se s MOL-om oko INA-e? Dok traje nesporazum, može se kombinirati politički i lobistički, a ako se sve legalizira ili dogovori, počinje obična, dosadna tržišna situacija, na kojoj nitko ne možeš zaraditi ni sto milijuna u arbitražnom postupku.
Sad smo već na terenu rekla-kazala, ali taj bla-bla dolazi iz vrlo informiranih izvora. ”Gazpromovim” plinarima najviše je smetao MOL, odnosno INA jer, naravski, teže monopoliziranju tržište. Kupili su manji dio nove luke u Pločama (većinu drže anonimni vlasnici preko advokatskih ureda) te ondje uredili lijep mali LNG, svoj. Zatim su kupili privatnu željezničku tvrtku, otprilike petinu hrvatskog željezničkog sektora te sirovinu sami voze cisternama do potrošača u Hrvatsku i gdje već treba. Opskrbljuju po potrebi kutinsku Petrokemiju, zagrebačku termocentralu i HEP. HEP je prije imao vrlo aktivnu službu za dobavu plina koja se pasivizirala, a Čermak, samostalni igrač iz trećeg vica kod kojega je radio Kotromanović, ispao je iz kombinacije prilikom ovog sukobu na književnoj desnici. Ukratko, jedino je problem bio MOL. A zašto bi se plin uvozio preko poludržavne tvrtke kad može preko privatne koja nije u stranom vlasništvu (na papiru zaista i nije) nego samo služi za distribuciju ruskog plina po Balkanu? U Srbiju Rusi, začudo, nisu uspjeli tako duboko penetrirati. Ovdje to pak stoji tako da će sljedeću liniju obrane hrvatske nevinosti trebati postaviti na samom grliću maternice.
Kad se dogovarala nova koalicija s Vrdoljakovim HNS-om, Vaso je bio pri ruci i slao pozitivne signale, ali kad je Karamarko u to zakoračio, ustanovio je da se lift u koji je mislio ući, zaustavio nekoliko katova niže. Nitko ne može dokazati da mu je Vaso nasapunao dasku. On je pokušavao u dobroj volji, a ako baš nikako nije išlo, kriv je sam Karamarko – zaista, s njim nije HNS mogao napraviti deal, jer su birači poludjeli kad je ista operacija poslije provedena i s puno prihvatljivijim Plenkovićem, uzrokujući cijepanja stranke. Vrdoljak se mora privremeno povući sa čelnog mjesta, a Karamarko se naprosto nije uspio izvući iz Kevine jame.
Ako je gosin. Vaso igrao neku ulogu u svim ovim zamešateljstvima pa to nije samo plod novinarske uobrazilje, , on i sad ima neobično veliku moć. MOL je pa-pa, vlada im je poručila da ih ne želi, da prodaje njihov udio, a dotle neka ništa ne poduzimaju, ne počinju velike biznise, jer se sigurno i na činjenicu da su prošle godine ostvarili golemu dividendu pa je podijelili sa suvlasnikom, hrvatskom državom, gleda kao na cinično zafrkavanje. Zar nam time poručujete kako vi bolje upravljate kompanijama od samog Gorana Marića koji je sa svim državnim firmama iz državnog portfelja uspio ostvariti solidnu nulu (osim u ”Narodnim novinama”)? Upravo je dr. Goran Marić postulirao da država u državnim firmama može sjajno gospodariti ako ondje postavi profesionalnu upravu (i zatim na sva rukovodeća mjesta rasporedio najprovjerenije hadezeovce).
Epilog: MOL je obaviješten da INA ide na bubanj. Plinari konsolidiraju poslovanje. HNS drži Vladu na vlasti. Zadovoljan je Vaso, zadovoljan Vrdoljak – on bi, doduše, možda htio preuzeti HEP, najvećeg plinskog potrošača. Nitko sad nema razloga da talasa i ruši vladu. Ali, činjenica je da Vaso to MOŽE. On bi, prema toj taktičkoj pretpostavci, mogao nagovoriti Vrdoljaka da HNS izađe iz vlade kako bi se čim ona padne, rekreirala neka nova, preslagivanjem, te okupljanjem oko drugog vodstva. Naravno da Vrdoljak to ne smije napraviti uoči europarlamentarnih izbora, jer ako HNS na njima nastupi sam vidjet će se koliko glasova dobiva – a to bi bilo porazno.
Vaso bi moga srušiti Plenkovića kad bi u rukavu imao nekog drugog, ali takvoga nema u stranci – jedino na Pantovčaku.
Najpopularniji je hadezovac, sa zamrznutim članstvom, Kolinda Grabar Kitarović. Ona je treći najmočniji čovjek – odnosno čovjek-žena kako je to sama bila formulirala. Nema izravnu moć, ali je popularna na selu, na gradskoj periferiji i u provincijskim gnijezdima. U erminima političke demografije, suvereno vlada u društvenim skupinama ”siromašni”, ”neobrazovani”, ”konzervativni”, a te će populacije u zemlji posljednje ponestati.
Predsjednica ima perspektivu u nekim scenarijima budućeg razvoja događaja. Nakon europarlamentarnih izbora 2019. uslijedit će šest mjeseci kasnije – predsjednički izbori. S lijeva izazivač u Oktagonu bit će Minotaur iz našeg sokaka, Zoran Milanović. U stranci i na ljevici nema nikakve konkurencije. Ići će kao samostalni kandidat, ali će mu SDP dati podršku, ostane li Bernardić na vlasti. Pojavit će se i neki kandidat Trećeg puta, antiestablišmentski kandidat, netko koga mogu podržati Most i Živi zid. Nadesno, imat ćemo Kolindu Grabar Kitarović koja će ”ranati” za svoj drugi mandat. Milanovića će sigurno pobijediti, ako on uđe u drugi krug. Dobije li tada novi mandat, nepunu godinu dana prije parlamentarnih izbora 2020. predsjednica će pokušati – točno kao i Josipić – konsolidirati svu vlast, te osim Pantovčaka, poklopiti i Markov Trg.
Može li naći nekoga tko bi nastupao s njenom podrškom, a zatim vladao pod njenim patronatom, uspije li ta nemoguća misija? Da je netko unaprijed pogodio kako će nepoznati Orešković postati pravi premijer, svi bi mu se smijali. Poslao mi je kolega neke linkove i ustanovio sam da u daljem inozemstvu ima nekoliko vrelo zanimljivih likova koji bi mogli voditi hrvatsku tehnokratsku vladu, doduše zapadnog usmjerenja. No, ljudi smo i sve se može dogovoriti – ni Rusi više nisu komunjare, za njih radi i Gerhard Schroeder.
Izvelo bi se to dosta lako. Na sljedećim parlamentarnim izborima još će se urušiti velike stranke, jer slabe ove dvije establišmentske, a jačaju protestne (alternativne) i regionalne. Samo će o predsjedniku ovisiti kome će povjeriti tehnički mandat. Zatim se oko tehničkog predsjednika može izgraditi radna većina. Tu bi za predsjednicu bio nezamjenjiv gosin. Vaso, koji drži teren, komunicira s Bandićem preko Mikulića, jer je preuzeo i zagrebačku organizaciju, a s Vrdoljakom he već uvježbao preslagivanje. Ima organizaciju, ima novac. Rasplet slijedi za malo više od dvije godine, ali već sada sve ide u tom smjeru. No, prvo KGK mora pobijediti na predsjedničkim izborima, a zatim, Plenković ne smije biti previše uspješan s ekonomijom u idućoj godini bez izbora. Ali to će već osigurati sama stranka i svi sateliti vlasti – oni će toliko zahtijevati iz budžeta da se neće moći provesti nikakva poštena reforma.
Nastavi li Hrvatska ovoliko zaostajati, dok se situacija s najvećim tvrtkama sve više komplicira, bez sretrnog završetka drame oko ”Agrokora” ili novog, opstimističnog partnerstva u INA-i, mandat sadašnje vlade bit će u retrospektivi samo još jedna epizoda mučne, negledljive hrvatske tv-serije u kojoj se ne možeš identificirati s junacima.