”Čvrsto vjerujem da postoji đavo!”, kaže u nedjeljnom izdanju dnevnih novina fra Zvjezdan Linić, zagrebački egzorcist koji u zagorskom dvorcu Tabor, nalik Frankensteinovoj vikendici, održava vjerske seminare za odabranu skupinu vjernika ispranog mozga.
”Naravno da postoji, a Linić radi za njega”, kaže naša prijateljica, prilično praznovjerna katolkinja, koja obilazi crkve, liže oltare i ”zna sve što se govori u crkvenoj porti”. Ta gospođa je pohađala Linićeve seminare, no kako nije luda, ni opsjednuta, nego samo malo pomaknuta na najbolji, najkršćanskiji način, kao jedna uznemirena duša u ovoj dolini suza, brzo se otrgla, iako je, ne nalazeći utjehu u crkvi, izgubljena u svijetu bez moralnog uporišta, na trenutak bila zaglibila u tu katoličku ”alternativu”. No, razgovarala je s umnim, svetim čovjekom, koji se ne bori sa Sotonom okružen manekenkama i tv-voditeljicama nego, povučen, čita i piše knjige. Ohrabrio ju je da zaključi ono što je i sama smjesta pomislila – da je, naime, o. Zvjezdan u dosluhu s rogatim, da laže i mulja. Sad štoviše po novinama trabunja srednjevjekovne gluposti o tome kako s opsjednutima razgovara na latinskom. Još bih i povjerovao da Nečastivi pravilno sklanja qui, que, quod, ali taj Linić, sudeći po njegovu rječniku i sintaksi, jedna je neuka popina, koja ne umije pravilno ni hrvatski, a nekmoli aramejski. Što se tiče biblijske i predbiblčijske filologije, naravno da on nema pojma što je ”unutrašnji sandhi”, a avestičko klinasto sigurno mu izgleda kao trag đavoljih kopita… Tip je krajnje neartikuliran, javnosti se obraća kao da je javnost skup debila koji ga slijedi s krunicom u rukama. Kad ga pozovu onamo gdje, kako kaže, ništa ne može učiniti ”običan svećenik”, on ”moli snažne molitve”, dok pet jakih ljudi drži opsjednute, kad iz njih stane kuljati i izlaziti nečista sila… Kakav raskošni prevarant! Pritom, samo u Hrvatskoj možeš po normalnim novinama objavljivati takve gluposti, besramne potvore, samo u Hrvatskoj neće te biskup poslije toga odmah pozvati na red i poslati u najudaljenoje selo da se malo ohladiš, okaješ grijehe i kaniš se dijabolične sujete – a sujeta je, kaže sam Nečastivi, u filmu ”Devils Advocate”, gdje ga uvjerljivo igra Al Pacino – ”moj najmiliji porok…”
No, biskup njemu ništa ne može – o. Zvjezdan povezan je s desničarskom kabalom, s ljudima koji na Kaptolu imaju stvarnu moć, s reakcijom, te s onima koji vrte lovu poslujući s likovima poput generala Zagorca i čuvenog ”kontroverznog biznismena” Hrvoja Petrača. Linića podržava i vlastita sljedba, a Crkva se najviše najviše boji toga da se vjera u Crkvu ne stavi na kušnju. Firma je u dubokoj krizi – dok pokušavaju očuvati monopol, kvalitet usluga nezadrživo pada. Pomoglo bi im jedino da na tržište uđe kao konkurencija neki jaki protestantski Vodafone.
U župnoj crkvi ide sve rutinski: pop odvergla što ima, prokaže psovku kao naš najgori narodni grijeh, prije izbora napomene da se glasa za HDZ, pa se pomoli i malo zapjeva, a u svečanim prigodama, iz kora se odsvira nekoliko akorda na orguljama. U propovjedi, uvijek se uhvate predvidivih novozavjetnih šlagvorta, ništa te tu ne dira u srce, niti se pokušavaju obratiti intelektu. A nema ni čarolije, ničega ominoznog, tamjan je slab, loš libanonac, ne fura te, fale specijalni efekati – ne grmi se s propovjedaonice, župnik izgleda kao činovnik koji jedva čeka da završi radno vrijeme… Biznis je strahovita narastao otkako je katolicizam u Hrvatskoj postao državna religija, ali, kao i za sve ozbiljne poslove, ne možeš naći kvalitetne izvođače radova. Stoga se masovno uvozi radna snaga iz susjedne Bosne i Hercegovine, samo što su popovi koji odanle dođu u otkomandu, većinom prikladni samo za rad na selu, s primitivnim babama, pijanim šoferima i sličnom ekipom, koja ionako ne haje što velečasni đandrlja, budući da Crkvu uvažavaju kao ozbiljnu ustanovu, jer znaju da se ona ne bavi duhovnim uzdizanjem i sličnim sljeparijama, nego krajnje serioznim komercijalnim poslovima. Hercegovački franjevci, primjerice, u zadnjih su nekoliko godina na hrvatskoj obali prigrabili nekretnine vrijedne više od sto milijuna eura! Provincija Uznesenja Marijina mogla bi mirno promijeniti korporativni identitet pa kao zaštitni znak uzeti Zlatno tele. Svoja čudesa, seoska crkvena ukazanja, uspješno su transformirali u lukrativne financijske derivate.
No, nitko se ne bavi osnovnom djelatnošću – spašavanjem duše, jedino što te Linić bajanjem može izbaviti od Sotone. Trebao bi egzorcirati Acu Stankovića, koji je prošle nedjelje opet napadao ”Globus” pokušavajući denigrirarti njegovu ulogu u borbi protiv tuđmanovske diktature, jer želi dokazati da su i prije, i uvijek, svi novinari bili šuft, pa radili, osvjedočen je, bez savjesti i znanja.
U stvari, mogli bi se uzajamano egzorcirati – Aca bi o. Zvjezdana podvrgnuo svom specijalnom tretmanu, histeričnom kurblanju, a o. Zvjezdan mogao bi na Acu baciti svoju čarku. Bio bi to sjajan televizijski program – već vidim kako obojica, okrenuvši glave za 180 stupnjeva, bljuju jedan na drugog zelenu ektoplazmu.