Piše: Denis Kuljiš
Travnati aerodorom u malenom slovenskom mjestu Ajdovščini (6,600 stanovnika) izgleda kao livada nekog seoskog aero-kluba s jedrilicama i ultralakim avionima… To i jest. Klub se zove ”Josip Križaj” po pilotu-dobrovoljcu iz Španjolskog građanskog rata, a sastoji se od prašnjave kancelarije i kantine/picerije pod krošnjama starih slovenskih lipa. Vrata hangara su otvorena. Tu se mota dvoje-troje mladih ljudi. Idila u Vipavskoj dolini, čuvenom vinorodnom kraju na samoj talijanskoj granici, granici koja više ne postoji – sasvim iznenada nađeš se u ulici gdje su natpisi na drugom jeziku…
Sakrivena iz aero-kluba, na istu su travnatu pistu otvorena hangarska vrata velike, industrijske zgrade metalnosive oplate. To je ”Pipistrel”, tvornica aviona, koja je dobila nagradu Europske unije kao najinovativnija tvrtka na kontinentu, te dva priznanja NASA-e za svoje konstrukcije, uključujući i njihovu avijatičarsku ”Nobelovu nagradu” u iznosi od 1,300.000 dolara za futuristička tehnološka rješenja letjelica koje se tu serijski izrađuju. ”Pipistrel” je svjetski lider u proizvodnji hibridnih i električnih aviona – tu im je konkurent jedino ”Airbus”.
Oko tvornice i u njoj samoj nema buke – sve je izolirano, energetski racionalno, bazirano na vlastitim obnovljivim izvorima – geotermalnoj energiji i solaru, te vjetrogeneratoru što tvornici omogućuje da viškove struje prodaje električnom distributreru. U ovom nevelikom pogonu gdje radi oko devedeset ljudi – četvrtina od njih su doktori i magistri znanosti – proizvedeno je do sad 1300 aviona! Prodaju se u osamdeset zemalja u svijetu, otprilike isto toliko na južnoj koliko i u sjevernoj hemisferi! Zaista nevjerojatno dostignuće koje se zasnivo isključivo na viziji jednog čovjeka opijenog idejom ”alternativnog letenja” – dostupnog svakome, posvuda, a ne samo preko komercijalnih operatora putničkih aviona ili samo u formi avanturističkih skokova padobranom s visokih litica… Ivo Boscarol vlasnik je, direktor i ”generalni konstruktor” velikog malog ”Pipistrela”. On nameće svoje vizije timu koji je u 25 prethodnih godina otkako poduzeće postoji napustilo samo šest ljudi, dok su tu, u Ajdovščinu, u međuvremenu došli raditi stručnjaci iz cijele Europe i iz udaljenijih zemalja svijeta. Sedamnaest doktora znanosti tu oblikuje avione najmodernijim kompjuterskim softverom koji je originalno inoviran. Predvodi ih Ivo, visoki, kratko ošišan nepretenciozni biznismen uvijek odjeven u crne traperice, koji izgleda kao stari roker ili neki normalni vinar iz Vipave. Po struci je ekonomist. Bavio se fotogrfijom, što ga je, čudnim sklopom okolnosti, dovelo u avijaciju…
Kao mlad čovjek Ivo je još u bivšoj, socijalističkoj Jugoslaviji, otkrio letenje. Imao je malu tiskarsku radionicu za offset-tisak, što je bio jedan od dopuštenih poslova za privatnike. Često je putovao u Italiju gdje je kupovao boju i uz cestu spazio je nekog tipa kako se muči s čudnom platnenom konstrukcijom što je izgledala kao križanac šatora i tricikla. Bio je to, naravno, jedan od prvih letećih zmajeva. Ivo se zaustavio, zainteresirao i uskoro u zemlju prokrijumčario dijelove svoje prve letjelice – nisu se smjele uvoziti, jer nisu bile upisane ni u kakav registar, pa je Ivo djelove uvezao kao rezervne komponente za poljoprivredne strojeve. Još teže bilo je dobiti dopuštenje za letenje na mjesnom aerodromu. No, upravnik je srećom bio fin čovjek i rekao mu je – Vidi, kad ja navečer zaključam hangar, radi što hoćeš, ja ništa ne znam… Tako je u predvečerje dobio polusatnu priliku, Window of Opportunity, kad bi sa svojom prdalicom krstario nebom, u čemu su mu se uskoro pridružili još neki lokalni entuzijasti. U mjestu su ih zvali ”netopiri” i to je postalo ime buduće avio-tvornice (pipistrel dolazi od latinskog pipistrellus – šišmiš). U početku, naravno, pravio je zmajeve, ali oduvijek sistematičan i ambiciozan, otputovao je odmah u Beograd i u Upravi za civilni zračni saobraćaj (SUCVP) stao lobirati da mu omoguće otvaranje – tvornice ultralakih zrakoplova. Slovenac je u Beogradu uvijek mogao naći administrativne kanale i zadobiti podršku. Uspio je. Kad se raspala bivša država, nastavio je s istim poslom u novoj, slovenskoj, a prvi ”državni” klijent bila mu je u doba Domovinskog rata – Hrvatska vojska.
Do 1995. Boscaroli je gradio i prodavao zmajeve, koje je ”Pipistrel” do jučer nudio pri dnu svog kataloga. No, prava priča počinje kad je odlučio izgraditi lagani (ultralaki) avion s karakteristikama normalnog privatnog aviona, poput ”Pipera” ili ”Cessne”. Avioni te ”generalne acvijacije” (to je klasifikacija međunarodnih tijela za regulaciju zračnog prometa) proizvode sse najjednostavnijom, pedeset godina starom tehnologijom, s najnižim zahtjevima, kako bi postigli cijenu pristupačnu hobističkim letačima.
Filozofija ”Pipistrela” u potpunoj je suprotnosti s tim pristupom – ideja je da se na laganu, najekonomičniju verziju malog avioni primijeni najnaprednija tehnologija, kakva se danas koristi u ratnom zrakoplovstvu i auto-industriji. Boscarolov dizajnerski tim projektira i testira prototip u virtualnom aero-tunelu (aplikaciji), a zatim se robotički izrađuje pet prototipova i podvrgavaju testu do lomljenja. Svi dijelovi izrađuju se u ajdovščinskoj tvornici – tu se preša kompozitna oplata, izrađuju i postavljaju komponente isključivo vlasite konstrukcije, te montiraju motor i avionika. Prototipski dijelovi zatim se podugovaraju za serijsku proizvodnju s tvornicama i high-tech radionicama kojih u sjevernoj Sloveniji ima neobično velik broj. U tom alpskom kraju – Gorenjskoj, nalazi se još nekoliko još većih korporacija u još manjim mjestima (primjerice u Idriji) gdje se kontruiraju i izgrađuju brodovi, vjetroturbine i drugi najmoderniji industrijski proizvodi, pa u široj okolici ima dovoljno kooperantskih specijaliziranih pogona. Proizvedene komponente stižu natrag u ”Pipistrel” i podvrgavaju se testiranju, a zatim sklapaju po zahtjevnoj metodi koju je Boscrol kupio kao licencu kompjuterski asistirane proizvodne linije od japanske ”Toyote”.
Svaka komponenta – sve do najsićušnijeg zavrtnja – dobiva na skladištu bar-code i prati se do montaže prilikom integracije letjelice. Kako je ubilježena i težina komponente, a sklopljeni avion se važe – brojke se moraju podudarati kao dokaz da nište ne nedostaje, i da nema viška, na gram. Dođe li do reklamacije krajnjih korisnika, može se odmah ustanoviti otkud potječe komponenta koja je otkazala, te kako je bila atestirana. Budući da je proizvodna linija dijelom u sterilnom prostoru, ”Pipistrel” više nalikuje na frizerski salon nego na strojograđevni pogon. Finalnu montažu obavlja šest do sedam ljudi, a jedan avion izlazi na hagarska vrata svakog drugog dana.
”Pipistrelov” mali ”Virus” ekonomični je dvosjed prikladan za školovanje pilota, opremljen padobranom koji se ispaljuje raketom i cijeli avion spušta netaknut dođe li o otkaza motora. Pilot i kopilot sjede usporedno – to je jedinstveni stndard u svim ”Pipistrelovim” letjelicama, kao i padobran. ”Sinus” je isto takav aviončić s većim rasponom krila (15 metara) što omogućuje finesu od 1:30, poput starijih tipova jedrilica (finesa je omjer izmedju prevaljene udaljenosti i izgubljene visine u letu bez pogona). Znači, isključi li pilot motor, može nastaviti jedriti. Jednim ”Sinusom” još 2004. pilot Matevž Lenarčić je, bez ikakve asistencije zemaljskog tima, iz Ajdovščine do Ajdovščine obletio oko svijeta! Preletio je Atlantik, preletio Pacifik…
Najljepša je letjelica u ”Pipistrelovu” hangaru jedinstveni Taurus M. To je klasična jedrilica, dvosjed, također s usporednim sjedištima, koja ima sklopivi motor. Uzlijeće na vlastiti pogon – dovoljno je dvjesta metara livade, a zatim propeler sklapa u leđni otvor s poklopcem, te postaje jedrilica s vrhunskom finesom 41:1. S tisuću metara visine prevališ četrdeset kilomatara, čak ako i ne nađeš termički stup po kojem bi se mogao opet uspeti… Slijećeš kao jedrilica brzinom nešto većom od 60 kilometara na sat. Dječja igra! Teško je zamisliti bolju zabavu, po cijeni od oko sto tisuća eura, poput nekog vrlo luksuznog automobila.
Naravno, ”Pipistrelovi” avioni ne koriste se samo u aero-klubovima i kao rekreacijske letjelice, kupuju ih mnoge orgnizacije za nadzor lovnih i ribolovnih područja, jer su stabilne platforme velikog doleta i izdržljivosti u zraku. Zbog napredne aerodinamike troše malo goriva i, recimo, ”Sinus” može preletjeti razdaljinu od Beograda do Osla sa 100 litara goriva. Ekonomičnom brzinom kristari šest sati na jednom rezervoaru od 60 litara!
Ključna Boscarolova ideja je – ”zeleno letenje”, energetski učinkovito poput same njegove tvornice, prilagođeno je prirodnoj sredini. Stoga je, posve logično, kao avijacijski pionir ostvario prijelaz na električni i hibridni pogon. Sinus Electro idealan je za školovanje – izdržljivost u zraku je sat vremena (s pola sata rezerve), a prilikom slijetanja, jednostavnom operacijom koja zahtijeva samo nekoliko minuta, mijenja se baterijska paleta, koja se puni također oko sat vremena. Znači, letenje može ići neprekidno, uz nultu emisiju CO2, uz zanemarivu cijenu energenta i neusporedivo nižu razinu buke svojstvenu električnom pogonu, što omogućava letenje i usred naseljenog mjesta, kako je smješten recimo aerodrom u Ajdovščini. ”Pipistrel” je spremao električni prelet kanala La Manche, ali im je let preko vode zabranio proizvođač pogonskog agregata, Siemens, partner ”Airbusa” u konkurentskom električnom avionu, koji je trebao poći na isti prelet… Na kraju, prvi je bio neki amater, koji je složio jednu napravicu u svojoj garaži.
”Pipistrel” je tehnološki nevjerojatno napredna tvrtka koja zahvaljujući globalnom biznisu stalno bilježi rast. Otporna je na lokalne promjene pariteta valute i cikluse konjunkture u pojedinim globalnim regijama. Ali, ovo što sad slijedi, kvantni je skok u svakom pogledu – poslije tri godine testiranja prototip novog aviona ”Panthera” ulazi u serijsku proizvodnju. ”Panthera” je čudo i mijenja odnos snaga na tržištu, ali ne samo to – ima potencijal da promijeni i sam karakter privatnog letenja, učini ga puno dostupnijim i konkurentnim svim oblicima aero-transporta.
”Panthera” je četverosjed fantastične linije, aerodinamički toliko efikasan da s Lycomingovim motorom IO-390 od 210 KS postiže putnu brzinu od – 400 kilometara na sat. Pod punim opterećenjem preletjet će 2000 kilometara – udaljenost od Beograda do Madrida – trošeći pritom 4 litre običnog bezolovnog benzina na 100 kilometara, manje nego turbodizelski automobil koji se kreće četiri puta sporije! ”Panthera” je udoban i luksuzan avion s kožnatim sjedalima i najmodernijom avionikom s tri zaslona. U avion se ulazi kroz troja vrata koja se podižu kao na sportskim trkaćim automobilima. Klimatiziran je i hladi se čak i na zemlji, solarnim panelima, dok stoji na suncu. Pritom polijeće s trave, a dovoljno mu je 365 metara da se odlijepi od tla. Penje šest metara u sekundi do visine od šest tisuća metara! Koštat će oko pola milijuna eura, što je otprilike dvije trećine cijene konkurentskog aviona dominatnog na tržištu, ali s neusporedivo slabijim performansama – o izgledu da se i ne govori!
Boscarol je izgradio tvornicu u kojoj će se u Italiji, u obližnjoj Goriziji, proizvoditi po jedmu ”Pantheru” dnevno. U Ajdovščini više nema mjesta, a k tome u Vipavskoj dolini više od 100 dana u godini puše bura, uobičajeno brzinom od 100 kilometara, a nerijetko i 200 kilometara na sat!
”Panthera”, naravno, postoji i u hibridnoj i električnoj verziji, slabijih performansi, ali s nultom emisijom i beznačajnim potroškom struje. Takav avion troši desetak eura na sat! Od Zagreba do Dubrovnika tri putnika platili bi 30 eura, najam pilota i aerodromsku taksu. To bi postao sutrašnji Uber, da Uber nema puno važnije planove s Boscarolom i njegovom firmom iz Ajdovščine.
S ”Pantherom” Boscarol je od malog poduzetnika prerastao u ozbiljnu tvornicu aviona, ali njegov je nastup diskretan, kao što je i ”Pipistrel” okrenut samo svojim korisnicima, a ne općoj publici – budžet za promociju, klasični marketing, ukinuo je Ivo još 2003. i sav novac prebacio u – razvoj. Avion govori za sebe, onima koji su za letenje zainteresirani pa se okupljaju na ”Pipistrelovim” relijima ili u Oshkoshu, svjetskom sajmenom središtu lake avijacije. Boscarol je, doduše, do prije petnaestak godina bio društveno prominentan i politički aktivan, angažiran kao liberal, zagovarajući mjere koje bi omogućilo da poduzetništvo u Sloveniji postane nosilac njenog razvoja. Ali, konzervativni ljevičari bili su glasniji, i on se povukao. Ako možeš nesmetano djelovati u cijelom svijetu, ne moraš se pod svaku cijenu dokazivati onima koji žele da sve ostane onako iako već odavno nije, ali je to teško priznati. Boscarol stoga mirno nastavlja s obiteljskim obrtom – njegov otac bio je, naime, pokusni pilot talijanskog ”Aermacchija” u obližnjem Ronchiju, na tršćanskom aerodoromu. Oca bi sigurno impresionirala ”Panthera”. Letenje u tom elegntnom avionu, najbliži je ekvivalent osjećaju da su ti izrasla anđeoska krila…
Kako je Ivo brži od glasa koji se o njemu širi, nema on vremena za priču i narativ nije prikladan za praćenje njegovih postignuća. Novinarski literat stoga se mora približiti PowerPoint formatu.
- Karijera pionira avijacije
Otac mu je bio Talijan, pokusni pilot u tvornici Aermacchi iz obližnjeg Varesea, ali Ivo je odrastao s majkom, u Ajdovščini i isprva se činilo da nema ništa što bi ga tu sudbinski predodredilo. Majka je iz starosjedilačke obitelji – njihov je dom, u kojem Ivo i sad živi, star četiri stoljeća, udaljen stotinjak metara od njegova novog Research & Development Institute, koji je smjestio u hiperluksuznoj upravnoj zgradi mjesnog propaloh građevinskog poduzeća ”Prtimorje” (gradili su ne osobito impresivne slovenske auto-ceste). Ivo je završio ekonomiju, a bavio se fotografijom. No, uvijek je bio poduzetnički orijentiran. Nabavio je stroj za sitotisak, te počeo izrađivati plakate za lokalne potrebe i bedževa (tiskaju se također u sitotisku, a onda ih po kućama štancaju penzioneri). Uskoro je bio jugoslavenski kralj bedževa. Najviše para zaradio je na Miloševićevom mitingu na Ušću – prodao je desetke tisuća beževa s parolom NE KUPUJMO SLOVENSKO! Iz bedževskog razdoblja ostala je fascinacija rock and roll bendovima – i danas redovno sve ostavlja na nekoliko dana te odlazi na sve glavne nastupe mega-bendova koje prati posvuda po svijetu. Kaže da je stalno na koncertima, ”ali se nikadd u životu nije napio, nadrogirao ili oženio”. Što će mu to kad ima letenje? Sprijateljio se s mnogim sviračima, legendama rocka, koji svi kupuju njegove avione.
Krajnje neobičan prizor – Ivo u odijelu, prilikom prijema kraljice Elizabete II u Ljubljani
Od zmaja do aviona
Zmajeve je počeo montirati kod kuće, u dnevnoj sobi, a potom u garaži, zatim je usvajao radioničku proizvodnju i pomalo se industrijalizirao. Prvi namještenik bio je jedan dečko, automehaničar, koji je tek završio srednju tehničku. Sad je glavni pogonski inženjer ”Pipistrela”. Do 1989. prodao je u zemlji i inozemstvu 800 zmajeva, pa je to već preraslo u ozbiljan biznis.
Svaki korak u Ivinom djelovanju logično proistječe iz prethodnoga i nameće se kao nužan idući korak. Nije ti jasno gdje je tu vizionarstvo, jer nije riječ o realizacije neke fantazije, nego o fantastičnom rješenju praktičnog problema. Kad ga Ivo definira, rješava ga radikalno i beskompromisno.
U jednom trenutku početkom devedesetih bilo mu je jasno da je razdoblje motornih zmajeva pri kraju – novotvarija se potrošila, stvar je dosta opasna i pogodna samo za privrženike ekstremnih sportova. Odlučio je napraviti korak dalje i proizvesti – ultralaki (UL) avion. Tako je nastao ”Sinus”, jedrilica s motorom i nevjerojatnim mogućnostima – troši 10 litara običnog auto-goriva (Rotax motor) na sat pri brzini od 200 km/h. Zahvaljujući fenomenalnoj aerodinamici i naprednoj kompozitnoj tehnologiji ima dolet od 1000 do 1650 kilometara!
”Sinus”. Moglo bi se reći da je Ivo – reinventirao avion. Ranije su se mali i sportski avioni gradili s tehnologijom starom već sto godina, s konstrukcijom teškog krila (nosiva ramenjača, ”rebra”, oplata) i nepovoljne aerodnimike. Za tu marginalnu avijaciju, smatralo se, dovoljne su najlošije konstrukcije. Ivo je preokrenuo stvar. Počeo je u UL-avijaciji primjenjivati aerodinamiku i tehnologije svojstvene najnaprednijim vojnim avionima. Njegova je filozofija da visoke performanse treba osvojiti s najmanjim utroškom energije, pa je ”Sinus” bio jedrilica koji se može spustiti na zemlju i bez motora. Potpuno drukčije pristupio je gradnji krila, koja je do danas bila neizmjenjena od vremena braće Wright, osim na avangardnim letjelicama što se razvijaju za vojsku. To je Ivi omogućilo da proizvede avion po cijeni automobila srednje kategorije i to bez ikakva kompromisa s performansama (brži je od ”Cessne”). Dugo je bilo potrebno da tržište shvati tu ponudu, jer se ”Pipistrel” marketirao jedino kroz usmenu predaju i nastupe na natjecanjima i sajmovima, obraćajući se upućenima – tako je i prodro podjednako po svuda u svijetu, u južnoj hemisferi koliko i u sjevernoj, praktično u svim zemljama svijeta, gdje je do sad prodano 1500 aviona. No to je tek početak…
Razvoj je išao kroz diversifikaciju. Izgrađena je fenomenalna jedrilica sa sklopivim motorom, a ”Sinus” je razvijen u ”Virus” i brzi ”Virus SW” koji postiže nevjerojatnu putnu brzinu za letjelicu te kategorije (260 km/h, sat vremena od Zagreba do Splita). A zatim se počelo eksperimentirati s pogonom (električni avion) i s namjenom (školski, patrolni avion). ”Pipistrel Alpha Trainer” (derivat najmasovnijeg ”Sinusa”) u Indiji je postao standardni avion za inicijalnu obuku pilota Ratnog zrakoplovstva. Isporučeno je 250 komada i ondje sagrađen servisni pogon.
”Panthera” je značila izlazak iz kategorije Ultraligtht aviona do 472 kilograma, prvi ”pravi” avion (General Aviation) koji će se proizvoditi u jednoj tvornici u Goriziji i u jednoj u Jurong Cityju pored Nanjinga.
- Osvajanje Kine i Californije
U Kini se grade dvije tvornice ”Pipistrelovih” aviona, jedna za Ultralight-letjelice, jedna za ”Panthere”, prema ugovoru s kineskom tvrtkom potpisanom u Litvi, na sastanku kineskog premijera s premijerima 16 zemalja Istočne Europe, kao najveći kineski posao s EU u 2016. godini. Investicija iznosi 500 milijuna eura.
Jurong AeroCity. Osim proizvodnje, u Kini ”Pipistrel” pokreće i razvoj s kadrovima koji će se školovati u Ajdovščini, u novom Pipistrel Research&Development Institutu, već otvorenom u jednoj ultramodernoj zgradi koju je projektirao Boris Podrecca. U Jurong Cityju, glavnoj kineskoj turističkoj zoni (Nanjing je stara imperijalna prijestolnica Kine) Ivo kao većinski vlasnik (51%) s lokalnim partnerom osniva Aerotehnički institut i gradi novi AeroCity:
Sporazum »projekt Jurong« govori o postavitvi letalskega in turističnega centra v bližini nacionalnega parka jezera Jurong, kjer bo v prihodnjih dveh letih nastalo novo letališče, tovarna letal, turistično naselje ter oddelek letalske univerze. Kitajsko podjetje s svojimi hčerinskimi podjetji, ki se bodo ustanovila v prihodnjih mesecih, bo skrbelo tudi za nakup in izgradnjo ter upravljanje 130 hektarov velikega kompleksa letališča, infrastrukture, turističnega naselja in vseh ostalih povezanih dejavnosti.
- Dany Wu Hao (49), dugogodišnji ”Pipistrelov” zastupnik za Kinu popisao je u Ljubljani 1. 12. 2017. ugovor s Ivom Boscarolom o investiciji 500 milijuna eura za razvoj PIPISTREL ASIA-PACIFIC u Jurongu, te stekao 49% vlasništva u zajedničkom poduzeću.
Električni i hibridni pogon. Pipistrel je prva na svijetu tvornica električnih aviona. Skriveno od pogleda opće javnosti, u Vipavskoj dolini već je počela epoha električnog letenja. Boscarolov je naredni cilj da u novom, kineskom hubu svoje korporacije projektira i proizvede regionalni električni (hibridni) avion sa 19 sjedišta. Drugi će biti usvajanje hibridnog pogona, Hy4, primjenom vodikovog agregata povezanom s električnim motorom (nulta emisija, dolet 1000 kilometara).
”Pipistrel” je već ovladao kritičnim tehnologijama i masivno investirao u novi hibridni pogon hidrogensko-električnog aviona. Protiotip Hy4 poletio je pretprošle godine, u Stuttgartu, kao rezultat istraživačkog projekta koji su prije 9 godina (pod nazivom Hydrogenius) započeli Pipistrel i Univerzitet u Stuttgartu.
Hy4 je agregat koji stlačeni vodik pretvara u destiliranu vodu i omogućava dolet od više od 1000 kilometara brzinom od 200 km/h. No, to je tek tehnološki demonstrator. U svibnju 2017. potpisan je ugovor o formiranju grupacije MAHEP (Modular Approach to Hybrid-Electric Propulsion Architecture) koja pod vodstvom ”Pipistrela” okuplja tvrtke Compact Dynamics, DLR (Njemački nacionalni institut za aeronautiku), štutgartsku grupaciju H2Fly, milansku Politehniku, Tehnički unverzitet iz Delfta i univerzitete u Mariboru i Ulmu. Projekt podržavaju znanstveni fondovi EU. Cilj je da se do 2020. proizvede praktični četverosjed s pogonom na alternativno gorivo (u dvije verzije, jedan s motorom za unutrašnje sagorijevanje i električnim agregatom, a drugi s vodikovim ćelijama i električnim agregatom). Kombinacija kao na dizel-električnim podmornicama. To je početak revolucionarne energetske i ekološke tehnologije s dubinskim globalnim reperkusijama. Počinje nova era letenja – ono će postati jeftino, ekološko, bez zagađenja i disperzirano, neovisno od velikih aerodroma i velikih aviona. Kao što Ivo kaže: ”Dužnost nam je da planet ostavimo u boiljem stanju od onoga u kojemu smo ga preuzeli!”
Uber dron. Tehnička sredstva neće sama po sebi dovesti do prometne revolucije koju valja provesti uz sadašnje stanje urbanizacije. Potrebno je otvoriti novu, treću dimenzija prometa – zračni promet – prispodobiv prizorima iz filova ”Metropolis”, najsličnije onome što je prikazano u ”Petom elementu”. Riječ je o stvaranju automatizirane javne prometne mreže u velegradovima, koje Pipistrel razvija kao strateški partner kalifornijskog Ubera.
U prvoj fazi realizacije toga makro-projekta s bezbroj institucionalnih partnera na otvorenoj kooperativnoj platformi jest izgradnja Pipistrelove električne Vertical Take Off and Landing (VTOL) letjelice koja će povezivati krovove nebodera u velikim gradovima i neizmjerno skratiti vrijeme putovanja u megalopolisima. To će biti pilotirani dron u automatiziranoj okolini, a u perspektivi, letjet će bez pilota. Krajnji je cilj da se ostvari individualni transport point-to-point, izravno s porta u svakom stanu na bilo koju destinaciju. Do 2020. poletjet će prototip VTOL putničkog drona za budući Uberovu Elevate (Intracity Metropolis) putničku mrežu koja će povezivati neboderske dronodrome u velikim svjetskim gradovima.
Mark Moore, UBER Director of Engineering for Aviation:
Uber is excited to have Pipistrel working with us and starting to develop VTOLs for Uber Elevate. Pipistrel is the only company in the world that builds and sells electric aircraft today. With brand new factory to increase their capacity, they are a valued partner in making Uber’s VTOL network a reality.
https://www.uber.com/elevate.pdf