Piše: Denis Kuljiš
Prava istina o balkanskim ekonomijama, pa i onoj hrvatskoj, najbolje se vidi iz usporedbe nominalnog BDP-a (GDP) per capita, jer je puno pouzdaniji pokazatelj nego BDP PPP (Purchasing Power Parity), gdje se uzimlju u obzir lokalne cijene proizvoda, koje mogu znatno odstupati (primjerice cijene osnovnih živežnih namirnica). No, na globaliziranom tržištu sve je manji utjecaj lokalnih cijena na one robe koje determiniraju civilizacijsku razinu društva – energije, tehničke robe, odjeće… Izračun PPP upućuje na egzistencijalni standard i pokazuje koliko je prosječni građanin udaljen od egzistencijalnog minimuma, ali uglavnom ne korespondira s dinamičkim sklopom ekonomije i društva. Zato rang-lista po nominalnom BDP-u pruža ključni, otrežnjujući uvid.
BDP per capita (2017.) u tranzicijskim i mediteranskim zemljama ($)
(1) 25.000 – 30.000
Cipar 27.787
Portugal 26.688
(2) 25.000 – 20.000
Malta 24.351
Slovenija 23.778
Grčka 22.573
Češka 21.214
(3) 15,000 – 20.000
Slovačka 18.643
Estonija 17.638
Litva 15.231
(4) 10.000 – 15,000
Poljska 14.650
Mađarska 14.516
Latvija 14.321
Hrvatska 13.807
Turska 11.522
(5.) 5.000 – 10.000
Rumunjska 9.530
Bugarska 7.612
Crna Gora 7.259
Bjelorusija 6.158
Srbija 5.661
Makedonija 5.093
(6.) Manje od 5.000
BiH 4.801
Albanija 4.543
Kosovo 3.796
Ukrajina 2.825
Kao pomoćni parametar usporedbe balkanskih zemalja bivše Jugoslavije (plus Albanija) uzeli smo ipak PPP-obračun pa ga ulančili tako da je Slovenija, kao zemlja koja je napustila balkansku orbitu, i u društvenom i u ekonomskom smislu, postavljena kao etalon. Prva brojka u zagradi pokazuje postotak od dostignutog BDP per capita prethodne zemlje, a druga brojka postotak od slovenskog BDP-a. I ova je usporedba jako instruktivna ako pažljivo razmataramo brojeve:
Poredak i paralaksa u odnosu na prethodno plasiranu zemlji i u odnosu na vodeću Sloveniju (2017.)
- Slovenija 33.279
- Hrvatska 21.169 (64%)
- Srbija 15.821 (75%, 47%)
- Crna Gora 11.200 (71%, 34%)
- BiH 9.980 (89%, 30%)
- Makedonija 4.838 (48%, 14%)
- Albanija 4.659 (96%, 14%)
- Kosovo 3.877 (83%, 12%)
Tu vidimo da se zaostajanje Kosova za Slovenijom koje je u bivšoj Jugoslaviji bilo opko 1:7 još povećalo, najviše stoga što je slovenska ekonomija, oslobođena okova, poletjela, a ostali su, kako se vidi, manje-više ostali štrikati po starom. Hrvatska je na 2/3, Srbija manje od polovice, ostali tragični, 1/3 i manje.
Kako ipak nije sve u tehnici, nego je nešto i u veličini, treba baciti pogled i na brojke koje pokazuju apsolutni BDP, dakle učinak nacionalnih ekonomija.
- Hrvatska 50 milijardi
- Slovenija 44 milijarde
- Srbija 37 milijardi
- BiH 17 milijardi
- Albanija 12 milijardi
- Makedonija 11 milijardi
- Kosovo 7 milijardi
- Crna Gora 4 milijarde
Oko 6 milijuna stanovnika dvije države članice EU proizvede više nego tri puta brojnije pučanstvo preustalih 6 neintegriranih zemalja. Osim hrvatskog, slovenskog i srpskog tržišta (ukupno 131 milijarda), na kojima sva strana i domaća poduzeća nastoje poslovati kao na jedinstevnom teritoriju, ostali su relativno (ekonomski) zanemarivi (ukupno 51 milijarda). Zajedništvo je samo u tome što na Zapadu (ali i u Rusiji i u Kini) prostor percipiraju kao jedinstven, budući da je ostala materijalizirana memorija dvije Jugoslavije (trajale su ipak tri četvrt stoljeća).
Hoće li hrvatska ekonomija za slovenskom skupa sa Slovenijom u sljedećih deset godina izaći iz te balkanske orbite?
Da to ustanovim poslužio sam se metodom koja je dosta komplicirana i, zapravo, sasvim neprecizna, odokativna, pa je nitko ozbiljan zato valjda i ne primjenjuje. No, iako nije egzaktna, čim se udubiš u brojeve i raspoznaš trendove, shvatiš da će to sve upravo tako ići, jer je rok od deset godina zapravo kratak, a društva strahovito inertna, i svaka promjena zahtjeva godine, a zatim još i nove, dok se rezultat ne iskaže.
Kako sam, dakle, računao? Uzeo sam za svaku zemlju iznos sadašnjeg BDP-a per capita (PPP) pa ga množio sa sadašnjom stopom rasta. Pretpostavio sam, dakle, da će stopa biti konstantna, kao karakteristika tih inertnih balkanskig društava i ekonomija (inertnost je očita i u Sloveniji, jer oni oni ne vode ekonomsku politiku velikih rizika i nesagledivog socijalnog troška). Zašto sam se poslužio s PPP-podatkom? Pa to je ipak realnije s obzirom da većina stanovništva promatranih zemalja živi u siromaštvu, što znači da surova usporedba s zbilja razvijenim europskim zemljama bila besmislena, barem kao statistički model, puno je lakše (i sasvim točno) ako se kaže da su to sve takvi zaostali primitivci da bi bilo bolje da se bilo gdje isele. Znači, pokažimo malo metodološkog strpljenja… S navedenim ulaznim podacima proveo sam beskonačni izračun desetogodišnjeg rasta po konstantnoj stopi i dobio rezultate za 2027. godinu.
Regionalni BDP 2017-2027 ($)
- Slovenija
2017.
BDP 45,917 milijardi
BDP p/c PPP 33.279
Rast BDP (4Q 16/17) 2,7%
2027.
BDP 60 milijardi
BDP p/c PPP 43.500 (Njemačka 2017. – 48.000)
- Hrvatska
2017.
BDP 58,330 milijardi
BDP p/c (PPP) 21.169
Rast BDP (4Q 16/17) 2,9%
BDP 79 milijardi
BDP p/c PPP 28.000
- BiH
2017.
BDP 15,568 milijardi
BDP p/c (PPP) 9,980
Rast BDP (4Q 16/17) 1,4%
2027.
BDP 18 milijardi
BDP p/c (PPP) 11.150
- CG
2017.
BDP 7,4 milijardi
BDP p/c (PPP) 11.200
Rast GDP (Forecast 2017.) 2,5%
2027.
BDP 9,5 milijardi
BDP p/c (PPP) 14.300
- Srbija
2017.
BDP 43,866 milijardi
BDP p/c (PPP) 15.821
Rast BDP 2 – 2,5% (predviđanje WB 2017.)
2027.
BDP 56 milijardi
BDP p/c (PPP) 20.050 dolara
- Kosovo
2017
BDP 6.4 milijardi
BDP p/c (PPP) 9.165 dolara
Rast BDP 3.8%
2027
BDP 9,2 milijardi
BDP p/c (PPP) 13.307
- Makedonija
2017
BDP 10.1 milijardi
BDP p. c. (PPP) 12.724
Rast GDP 2.4%
2027
BDP 12.5 milijardi
BDP p/c (PPP) 16.129
- Albanija
2017
BDP 11.40 milijardi
BDP p/c (PPP) 10.401
Rast BDP 3.1%
2027
BDP 15.47 milijardi
BDP p/c (PPP) 14,114
Slovenija je – promatrano kroz index PPP – u zaostatku za najrazvijenijim ekonomijama Zapadne Europe samo oko deset godina. Hrvatska bi za deset godina
mogla doseću današnju razinu Portugala, a zapadnoeuropsku razinu, bude li se razvijala po sadašnjim parametrima, tek za 25 godina, dakle 2042. godine. Što se tiče Srbije, treće razvijenije države bivše Jugoslavije i današnje balkanske regije, ona bi tek za 13 godina mogla dostići sadašnju razinu Hrvatske, a današnji zapadnoeuropski standard 2050. godine. Nota baene: Kad bi došlo do ponovne integracije srpske i kosovske ekonomije, to bi izazvalo dramatični pad srpskog BDP per capita na razinu ispod makedonske. Nevjerojatno je da to netko u siromašnoj Srbiji uopće priželjkuje.
Sad ponovo brojke stavljamo u onu jako preglednu tabvelu koja pokazuje relativno zaostajanje za prethodnom zemljom i za Slovenijom ali – 2027. godine. Što smo dobili?
Poredak i paralaksa u odnosu na prethodno plasiranu zemlji i u odnosu na vodeću Sloveniju BDP-PPP, $ (2027)
- Slovenija 43.500
- Hrvatska 28.000 (64%)
- Srbija 20.050 (73%, 47%)
- Crna Gora 14.300 (70%, 33%)
- BiH 11.500 (80%, 26%)
- Albanija 6.260 (53%, 14%)
- Makedonija 6.130 (98%, 14%)
- Kosovo 6.020 (98%, 14%)
Očuvani su razmjeri, dok ni po ovom PPP-obračunu za deset godina nema velikog poboljšanja, osim u Sloveniji, gdje bi se svima bilo najpametnije preseliti, ako već nemaju neku lokalnu lukrativnu kombinaciju. Kako će rasti tržište?
Veličina ekonomije 2027.
- Hrvatska 79 milijardi
- Slovenija 60 milijardi
- Srbija 43 milijarde
Ostali (zajedno): oko 70 milijardi
- BiH 18 milijardi
- Albanija 17,5 milijardi
- Makedonija 13 milijardi
- Kosovo 10,5 milijardi
- Crna Gora 9,5 milijardi
Zaključak: Članice EU imat će BDP od 140 milijardi, za polovicu više od svih 6 ostalih zemalja regije skupa. Slovenija je razvila europsku nišnu ekonomiju. Hrvatska je regionalni hub, a sve ostalo su totalno nerazvijene zemlje Balkana (iz toga se konteksta izdvajaju samo Beograd i Vojvodina s oko 4 milijuna ljudi). Hrvatski GDP bit će do 2027. (po ovom izračunu) gotovo ravan sveukupnom GDP-u svih ostalih država bivše Jugoslavije – ne računajući tu Sloveniju, naravno.
Uistinu, svim tim balkanskim prostorima mogu proći trase ultrabrzih željeznica, plinovodi i produktovodi, ali to neće u sljedećih deset godina promijeniti ekonomski položaj stanovništva. Gdje bude turizma, bit će nešto para, ostalo će biti europski Mezzogiorno. Ljudi će zbog toga masovno emigrirati. To će također promijeniti ekonomsku sliku, ali to je zaista nemoguće izračunati makar i ovlašno. Jedino što možemo jest da identificiramo i predvidmo populacijske trendove.
Populacijski trendovi na Balkanu 2017-2027
- Slovenija
Slovenija je jedina država bivše Jugoslavije i Balkana u kojoj se populacija povećava. U posljednjih 20 godina narasla je za 5%. U toj nekoć visokohomogeniziranoj zemlji sada samo 83% stanovništva sačinjavaju etnički Slovenci, a ima oko 5% eksjugoslavenskih useljenika (Srbi, Hrvati, Bošnjaci), zatim još 5% ”ostalih” te čak 9% onih koji se uopće ne žele izjasniti kao pripadnici nekog naroda. To su europski kozmopoliti, kontrakulturna populacija, oni koji misle da nacionalna pripadnost čovjeka ne određuje. Taj je stav, očito, u Sloveniji već široko prihvaćen.
Predviđanje 2017-2027: Populacijska stabilnost, europeizacija, razvoj tolerancije i raznolikosti unutar društvenog korpusa, uz ekonomsku i državnu stabilnost zajednice.
- Hrvatska
Hrvatska je pošla putanjom kojom su ranije već pošle Bugarska i Rumunjska, gdje se populacija znatno smanjila. U Bugarskoj sa 9 na 7 milijuna u zadnjih dvadesetih godina, a pogotovo u razdoblju 2007-2017 (članstvo u EU) što je odnijelo oko 25% stanovništva. Rumunjska je sa 23 milijuna postignutih forsiranjem nataliteta pod Ceausescuom, u zadnja dva desetljeća također izgubila oko 3 milijuna stanovnika, više od 15% populacije. Hrvatska je za to isto vrijeme pala sa 4,7 miljuna na 4,2 milijuna visokohomogeniziranog stanovništva, etnički najčišćeg na Balkanu (90,4% Hrvati, Srbi 4,36, svih ostalih koji se nacionalno izjašnjavaju još oko 3%). Hrvatska je u EU od 2013. ukupno manje od četiri godine, što znači da bi do 2023. trebalo očekivati sličan rezultat kao u Rumunjskoj i Bugarskoj (gubitak od 15-20% stanovništva), umanjeno za lokalnu imigraciju iz BiH.
Predviđanje 2017-2027: I u sljedećem razdoblju treba očekivati depopulacijski netto koji vodi u zonu od 3,5 – 4 milijuna stanovnika. Pritom se pad kompenzira djelomičnim rastom useljavanja iz BiH, koje od semipermanmentnog (dolaska na studij itd.) postaje permanentni. Stanovništvo će ostarjeti, smanjit će se radni kontingent u zemlji, ali to vodi drastičnom padu nezaposlenosti.
- Bosna i Herecegovina
Prema rezultatima krajnje nepouzdanog popisa provedenog uz sveopću opstrukciju tek 2013. i objavljenog 2016., u BiH živi oko 3,5 milijuna stanovnika, od toga 50% Bošnjaka (1.750.000), 15% Hrvata (525.000) i 31% Srba (1,050.000). Kako prilično uvjerljiv podatak Katoličke crkve govori o 400.000 stvarnih, stalno naseljenih Hrvata, primjenom istog faktora (množenje sa 0.83) doći ćemo do uvjerljivijih brojki od 1,450.000 Bošnjaka i 800.000 Srba, što je podudarno s istraživanjima u kojima su se kompilirali podaci o broju rođenih te došlo do procjene ukupne populacije BiH od oko 3.000.000 stanovnika. Do toga dolazimo i ovim faktoringom, pa valja pojmiti da se BiH u poraću, zapravo ispraznila od ljudi, da su se etnici separirali, te da se isti proces nastavlja nesmanjenom brzinom, usljed ekonomske stagnacije.
Predviđanje 2017-2027: Valja računati s nastavkom istoga procesa, pogotovo stoga što će uslijediti dramatični transfer hrvatske populacija koja bi se mogla gotovo prepoloviti. Stvar je u tome što će u Hrvatskoj i dalje ubrzano padati nezaposlenost usljed iseljavanja pa se već sad pojavljuju znatni manjkovi radne snage (vidi tablicu), osobito sezonske, što skopčano sa striktnim hrvatskim imigracijskim propisima i rastom nadnica u brzorastućem turističkom sektoru (kontinuirani rast od 15% posto godišnje) znači pritisak na pool radne snage u BiH.
Napomena: Jedan od najvažnijih istraživanja koje bi u BiH sad trebalo provesti, lokalno i po različitim sredinama, bilo bi ono političko-demografsko koje bi otkrilo režim privremene naseljenosti populacije koja je samo sezonalno prisutna, bez obzira je li riječ o onima koji iz zemlja odlaze na rad, ili onima koji se u zemlju usljavaju s Bliskog Istoka, nadasve u Sarajevski kanton.
- Srbija
Ne računajući populaciju na Kosovu, Srbija ima oko 7 milijuna stanovnika, od čega 83% Srba (manje od 6 milijuna), a od toga je u dobi od 15 do 24 godine samo oko 800.000 stanovnika.
Na sjeveru Kosova, u Metohiji, živi oko 150.000 Srba dok ih je oko 25.000 preostalo u ostalim, Albancima gusto nastanjenim krajevima, gdje su, dakle, postali manjina od oko 2-3%, kao i u Hrvatskoj i u kantonima BiH gdje žive u deinstitucionaliziranoj manjini. To znači da je etničko čišćenje i separacija nacionalnih korpusa temeljito provedena. Ovo je trajni demografski rezultat III Balkanskog rata (ili Rata za jugoslavensko nasljeđe 1991-1999).
Populacijski trendovi jednoznačno upućuju na ubrzan gubitak stanovništva – s obzirom na to da ima oko 700.000 prijaveljenih nezaposlenih, od čega je 36 posto mladih, dok su nadnice za početnike ispod 300 eura mjesečno, jasno je da će se proces iseljavanja nastaviti, ograničen jedino viznim režimima na bližim i useljeničkim kvotama na daljim destinacijama.
Predviđanje 2017-2027: U Srbiji treba očekivati smanjenje populacije od oko 0,5 milijuna stanovnika. Pritom su i podaci za kretanje stanovništva Kosova podudarni, pa se i tu očekuje stagnacija, bez obzira na relativno visok natalitet, pojačano iseljavanje s obzirom na endemsku nezaposlenost relativno mlade populacije od 25 do 29 godina. Od 15-29 ima ukupno oko pola milijuna stanovnika, što je glavni dio radnog kontingenta, što znači da svake godine sto do dvjesta tisuća ljudi dolazi n ”tržište nerada”.
- Crna Gora
Stanovništvo Crne Gore nominalno raste i do popisa 2011. dostiglo je 620.000 od čega su Crnogorci i Srbi koji žive u idealnoj razjedinjenosti 75 posto, a više od 15% sačinjavaju Bošnjaci (deklarirani kao Muslimani) i Albanci. Stanovništvo migrira u obalni pojas, a u unutrašnjosti također dolazi do sezonalne nenastanjenosti.
Predviđanje 2017-2027: Može se očekivati linerani blagi rast, povećanje stanovništva koje se doseljava iz susjednih zemalja regije.
- Makedonija
I makedonsko stanovništvo raste s tim da etničko makedonski stagnira, a raste albanski kontingent. Vlasti ne dopuštaju da se provede validan popis, mnogi Makedonaci izjasnili su se kao Bugari, dobili bugarske isprave te emigrirali u EU, a potencijalno eksplozivan odnos makeonske slavenske i albanske populacije se mijenja. U 2015. bilo je 53% novorođenih Slavomakedonaca, a oko 43% kumulativno albanskih, turskih i romskih.
Predviđanje 2017-2027: Treba predvidjeti društvenu separaciju dva etnička korpusa (slavenskog i neslavenskog) i njihov neproporcionalni rast. No, ukupni broj stanovnika neće se vjerojatno znatno promijeniti.
- Albanija
U dva desetljeća do validnog popisa 2013. Albanija je izgubila oko šestinu stanovništva i može se pretpostaviti da je do danas zabilježila pad od 20-25% populacije, otprilike kao Bugarska, pa sad ima oko 2,8 poput Hrvata etnički homogeniziranih albanskih stanovnika.
Predviđanja 2017-2027: U sljedećem razdoblju proces depopulacije će se nastaviti nesmanjenom jačinom, jer se seosko stanovništvo seli u grad, gdje je natalitet puno manji, a odatle ide u emigraciju na prekomorska odredišta, budući da je nezaposlenost posebno velika u kontingentu 15-24 (i tu je oko pola milijuna ljudi).
Zaključak:
Osim Slovenije koja po svemu ne spada u balkanski sklop i regiju, posvuda je prisutan isti trend – depopulacija, smanjivanje broja stanovnika i odlazak produktivnog kontingenta mlađe i bolje kvalificirane radne snage. Iznimka je Crna Gora. Bez obzira na neke palijativne mjere pojedinih vlada, to je nemoguće spriječiti jer nije posljedica nacionalne ili sigurnosne krize, nego ekonomskog zaostajanja. Balkan se nije modernizirao, nije prošao proces tranzicije, nisu prevladali odnosi svojstveni tržišnoj ekonomiji modernog, europskog kapitalizma i sve te zemlje neatraktivne su i sve neatraktavnije za modernog čovjeka. Na području bivše Jugoslavije koja je na svom vrhuncu osamdesetih godina imala oko 23 milijuna stanovnika, zemlje istoga područja zadržat će do 2027. najviše 19 milijuna, s tim da će ih u EU živjeti oko 5.5 ili jedna četvrtina.