Denis Kuljiš

Umjesto pogodovanja zapretenom autoritarnom sindromu koji je i doveo do nastanka direktno biranog predsjednika, treba osnažiti demokratski, parlamentarni model vlasti, a predsjednika s rezervnim ovlastima birati u Parlamentu ozbiljnom, ustavnom većinom.

Nema tu ništa suptilno – imaš debelog nasilnika koji se opija do izbezumljenosti i, poživinčen, prepušta animalnim instiktima rođenog agresivca. Zlostavlja i terorizira najbližu okolinu – obitelj, namještenike, suradnike, sve koji mu se nađu u dosegu... Tom serijskom ubojici, hrvatski generali podigli su sad spomenik.

U ”Jutarnjem listu” objavio sam 31. ožujka 2017. komentar napisavši: Usudio bih se prognozirati da će do kraja ove godine Hrvatska ostati bez predsjednika vlade ili bez potpredsjednice zadužene za gospodarstvo! To se ostvarilo s četvoromjesečnim zakašnjenjem, ali možda prekasno, možda prekasno za Andreja Plenkovića.

U vladajućoj stranci i njezinoj koaliciji vodi se smrtonosna borba za prevlast u energetskom sektoru. Jedni drže vjetar, drugi ruske energente. Ćorića je plasirao stranački hercegovački gremij. Kad je Plenkoviću poslije izbora formirao vladu, stranka mu je za ministra financija ponudila ternos: Tomislav Ćorić, Goran Marić, Zdravko Marić… Zato je Ćorić prvo držao energiju, a sad će i ekonomski resor.

Stari hrvatski i jugoslavenski žurnalizam bio je lišen literarnih pretenzija, osim u kulturnim rubrikama i feljtonima. Novi žurnalizam pretendirao je da se u literarnim formama tretira svaki novinarski povod. Ključni je tu žanr, naravno, reportaža...

Mala ekipa hrvatskog veleposlanstva, zaputila se u grad Žukovski, nekoć sovjetski tajni grad, koji do devedesetih godina prošlog stoljeća nije ni postojao na geografskim kartama, te u aleji velikana položili vijenac ispred Bartinijeve biste, uz salutiranje hrvatskog vojnog atašea.