Izgleda da će u drugom krugu čeških predsjedničkih izbora opet pobijediti Miloš Zeman. Stari socijalist, pragmatični populist, ima 74 godina i lošeg je zdravlja. Čini se da pije kao smuk, čak je napravio nekoliko javnih izgreda u alkoholiziranom stanju. Ali, biračko tijelo objeručke ga prihvaća, pa je u prvom krugu pretekao predsjednika Akademije znanosti, uglednog atomskog kemičara Jirija Drahoša, ozbiljnog učenjaka sa 14 patenta. Drahoš se uopće nije namjeravao kandidirati, dok nije vidio da će u ime desnog centra protiv Zemana izaći nitko drugi nego Mirek Topolanek, totalno kompromitiran lik kojega su svojedobno snimili gologa na jednom Berlusconijevom bunga-bunga partiju s erekcijom koja je posramila cijeli češki narod. Tada je zatražio i dobio podršku asocijacije gradonačelnika i zastupnika nezavisnih lista, a pristupili su mu čak i Mladi socijalisti iz vlastite Zemanove stranke ČSSD.
Što to ima Zeman, pa toliko privlači birače da su ga spremni pretpostaviti evidentno boljem kandidatu?
Bit će da se radi o tome da je već na prvi pogled očito kako je Miloš besprincipjelni politički žmukler, pa ga puk gleda kao nekoga svoga i sebi podobnoga. On ih neće iznenaditi teškim političkim izborom. Drahoš je atlantist i eurofil, dakle zapadno orijentiran, dok Zeman stalno mulja – malo s Kinezima, malo se udvara Rusima, malo tvrdi da se Češku ne tičke građanski rati između ”dvije skupine ukrajinskih građana” u Dombasu i slično. Do kraja je mutan lik, lukavac i lajavac, a raji to, naravno, imponira…
Miloš Zeman rodom je iz Kolina (oko 30 tisuća stanovika), koji spada Centralnu Bohemiju, prašku ”županiju zagrebačku”, kružni vijenac oko češke metropole. Iz Kolina su potekli neki zaslužni muževi i žene, pisci i umjetnici, a u novije doba Josef Sudek, čuveni erotski fotograf iz komunističkog undrgrounda i Jennifer Dark, porno-zvijeda, brineta opće prakse (dva kuronje ili što je već na tapetu). No, bio je ondje još jedan zavičajac, ali iz ”realnog sektora”, s kojim je Zeman, štoviše, bio posredno povezan. Riječ je o Františeku Mrazeku, prononsiranom šefu češkog podzemlja koji je upravljao organiziranim kriminalom dvadeset godina, dok 2006. nije smaknut snajpersim metkom nepoznatog ubojice. Mrazek je počeo kriminalnu karijeru još u komunizmu – švercao je odjeću, satove i krao nadgrobno kamenje sa židovskih grobova. Zatim je na crno mijenjao devize. Uhapšen koncem osamdesetih, surađuje s policijom, stječe korisne veze koje će mu poslužiti u doba tranzicije.
Uoči sloma režima, Zeman radi u lokalnom poduzeću Agrodat koje će, pretvorbom i privatizacijom, prerasti u današnju veliku informatičku tvrtku. No, krajem devedesetih otpušten je s posla jer je četiri mjeseca prije ”baršunaste revolucije” objavio jedan umjereno kritički članak. U pravi čas, pokazalo se. Priključio se oporbi u pregovorima s razvlaštenom vlašću i ušao u prvi postkomunistički parlament. On je, inače, iz Komunističke partije izbacivan još 1970. poslije ”praškog proljeća”, ali ga nisu jako progonili nego je dobio posao u sportskoj administraciji i ondje se gotovo dva desetljeća mudro držao, čuvajući svaku opasnu misao samo za sebe. Oni koji su se nešto bunili, bili su uostalom neznatna manjina, intelektualaci poput Havela, koji su se prkosno okupljali u najboljim praškim kavanama.
Preko češke postkomunističke socijalističke partije ČSSD Zeman je dotjerao do predsjednika vlade 1998. godine. No, ubrzo su ga uklonili i zamijenili pa se povukao na selo, a onda opet vratio u politiku, ali se zavadio s novim vođom socijalista, krajnje ograničenim Jirijem Pardoubekom (tog lika sam upoznao 2007. kad mu je Milanović pomagao u izbornoj kampanj). Zeman se ispisao iz stranke, osnovao svoju pod maštovitim nazivom ”Zemanovci” i kandidirao na prvim izravnim izborima za predsjednika države 2013. godine. Do tada, predsjednike je birao parlament. Prvo Vaclava Havela, ”oca domovine”, a zatim Vaclava Klausa, konzervativnog (društveno) i liberalnog (u ekonomskim pitanjima).
Na prvim neposrednim izborima Zeman je išao protiv grofa Schwarzenberga, Havelova sekretara, poslije ministra vanjskih poslova. Lako ga je pobijedio. U Češkoj bolje prolaze likovi koji se nikad nisu pravili da su neki disidenti, a osim toga ovaj habsburški plemić i osnivač HHO-a, mogao je proći samo u kozmopolitskom Pragu. Zemanova kampanja bila je jednostavna – suparnika je nazivao pogrdnim imenom za protjerane Nijemce iz Sudetske oblasti (Sudetak). Tri milijuna njemačkih izgnanika, nazvao je ”Hitlerovom petom kolonom”. Objasnio je zatim da Nijemci trebaju biti zahvalni Česima i Slovacima što su ih otjerali jer su im pomogli da ostvare svoj san da žive u njemačkom Reichu.
- Proslava grofova rođendana na Hradčanima – Vaclav Havel i dežurni zafrkanti čestitaju rođendan predsjednikovu sekretaru Karelu Scwartzenbergu koji ispred državnog dvorca ima neznatno manji svojih predaka koje mu je Republiuka vratila u posjed.
Nacionalistička propaganda samo je dio priče, a zapravo riječ je o dodvoravanju kolektivnom kompleksu manje vrijednosti. Seljačine u provinciji mrze Pražane, a preferiraju ljude bivšeg sustava, koji su prešli u novi sustav bez velikih riječi i gesta. Recimo, Zemanov prethodnik Klaus u komunizmu je bio jedan od direktora Narodne banke, pouzdani funkcioner. Kao predsjednik države istakao se u EU kao euroskeptik (pozvao je na referendum za izlazak iz Unije). Podržavao je neke europske stranke krajnje desnice, mislio da treba učiti od Kine koja je ”uspjela stabilizirati društvo”, a muslimane uspoređivao s nacistima, dok je imigrante vidio kao prethodnicu ”organizirane invazije Europe”. Deklarirao se protiv homoseksualaca i zalagao za tijesnu suradnju s Putinom. Protivio se bombardiranju Srbije i kosovskoj secesiji. Sve isto kao i Zeman – oko Srbije, Kosova, Rusije i homoseksualaca, on imaju identične poglede. Što bi se reklo – ispali su iz iste torbe. Kao da su iz iste stranke čeških malograđana koja se samo za izbore preruši u dva različita kostima. No, Klaus je barem veliki financijski stručnjak, a Zeman samo klaun u populističkom cirkusu češke politike.
- Katrina Zeman (24), mlada socijalitkinja, studentica na University College of London. Na njenom instagramu mogu se naći fotografije iz Dubrovnika
Što se tiče građanskog ugleda, Zeman ga nema i oko toga ga ne boli glava. Kao Trumpa, posvuda ga prati kći, naočita mlada Pražanka s dobrim nogama koja je dobila bitku s pretilošću i ostvarila modelski stajling pa je sudjelovala u nekim češkim orgijama. Snimak se raširio viralno. Ona je to pripisala klevetničkim tabloidima – podmetnuli su joj vrlo uvjerljivu dvojnicu, s madežima na istim mjestima. No i otac je imao nekih problema s prometom na mreži – na kompjuteri su mu našli dječju pornografiju. Prikazao se kao žrtva hakerskog napada. Policija je izjavila da u memoriji nema traga upada. Kako je Zeman došao u vezu s Mrazekom, od kojega je stariji četrnaest godina? Pa trebao mu je, naravno, novac za izbornu promidžbu kad je istupio iz ČSSD. Glavni sponzor njegova pokreta ”Zemanovci” (osvojio je 1,5% na parlamentarnim izborima i ostao ispod praga), bio je njegov glavni savjetnik Miroslav Šlouf. Dok je Zeman bio premijer Šlouf se s Mrazekom sastajao u zgradi vlade, neoprezan poput Stipe Mesića, čija je knjiga ulazaka na Pantovčak uzbudljiva kao krimić. Razgovori u vladi se, naravno, snimaju i čuje se kako Mrazek kaže da je premijer ”mlha”, doslovce ”magla”, mi bi rekli tupan, kojega ne možeš ni podmititi jer ”samo želi svoj sendvič s tri kisela krastavca i da ga narod voli”.
- Vila ubijenog mafijaša Františeka Mrazeka opkoljena betonskim zaprekama prodaje se na dražbi
Drugi glavni sponzor njegova pokreta Zemanovaca bio je LUKOil, ruska privatna naftna korporacija koju je postavio na noge bivši šeg KGB-a, Jevgenij Primakov – on govori arapski poput izvornog govornika. Moglo bi se možda zaključiti da Zeman ipak nije bio sasvim nepristupačan oko fondova koji su mu bili potrebni za nesmetan politički rad. O praškoj korupciji i političkim intrigama češki pisac Michal Viwegh objavio je roman ”Mafija u Pragu” (Ljevak, 2013.) koji opisuje scenu na kojoj tako uspješno nastupa Miloš Zeman. Junak romana koji odgovara Mrazeku, živi u Zadru na svojoj golemoj jahti usidrenoj u ”Brodokomercovoj” marini.
Bez obzira na sav ”kompromat”, Zeman je u januaru ove godine izašao na izbore pod uzbudljivim sloganom ”Opet Zeman” i uvjerljivo pobijedio u svim izbornim okruzima, osim u Pragu. Dobio je ukupno 38% glasova, a Drahoš 26%. Ostalo su skupili djelomično pobuđeni senator iz Ostrave, Mirek Topolanek, vođa Partije zdravog razuma Petr Henning i drugi epizodisti.
Prvi zaključak koji se nameće a vrijedio bi i u Hrvatskoj – predsjednici izabrani u parlamentu u svakom pogledu bolji od direktno izabranog, što je i logično, jer se ovi drugi samo nastoje svidjeti svjetini, a zapravo nemaju nikakvu odgovornost za funkciniranje države. Naprotiv, odgovara im ako ne funkcionira, jer povećava njihov autoritet u fluidnoj političkoj situaciji.
Usporedno s predsjedničkim izborima u Češkoj traje parlamentarna kriza jer Andrej Babiš, bivši ministar financija i relativni pobjednik izbora održanih u decembru, ne može sastaviti vladu. Još mu se na vrat natovario OLAF, antikorupcijska policija EU, koja ga optužuje za neku smiješnu pronevjericu od dva-tri milijuna eura. Babiš je miljarder (”Forbes” ga procjenjuje na 4,7 milijardi dolara), vlasnik svih čeških novina i mnogih medija kao i najveće prehrambene korporacije, ”Agrofert”, češkog ”Agrokora”. Najveći je poslodavac u državi. Populist, ali liberalni, uopće nije nacionalist – kako bi i bio, kad uopće nije Čeh, nego Slovak, a pritom je (govorka se) u komunizmu radio za čehoslovačku Udbu, tajnu policiju StB, mali srednjoeuropski KGB, koji je, recimo, u Varšavskom paktu bio zadužen za logistiku talijanskih ”Crvenih brigada”.
- Predsjednik Zeman s (drugom) ženom i još nepotvrđeni premijer Andrej Babiš sa svojom novom, dvadeset godina mlađom, bivšom sekretaricom s kojom je 23 godina bio u vezi i onda je oženio uoči izbora što mu je pomoglo u kampanji jer je svoje tabloide napunio slikama s vjenčanja
Sve ovo treba uzeti u obzir ako pokušavaš odgovoriti na pitanje – odakle su se sjatili svi ti besprizorni likovi, populisti i konzervatici, nacionalisti i lupeži, nerijetko sramotne pojave, ljudi koji posljednjih godina dominiraju europskom politikom? Pokojni povjesničar William Klinger imao je o tome jednu teoriju. Govorio je da se slično dogodilo na nekim pacifičkim otocima gdje ptice nisu imale prirodne neprijatelje pa su se udebljale, izgubile perje i sad trče naokolo kao sluđene goluždrave kokoši. U Europi je stvoren ambijent koji dokida dramu nacionalne politike, utrke za vlast, konkurenciju samu – okvir EU je manje-više stabilan, zadan i ostaje puno prostora za neviđene manevre bez straha odsvođenja računa, revolucije ili stranog osvajanja. Nema motiva koji bi potakli strukture ”duboke države”, novčare, umne ljude i javne službenike da požrtvovno djeluju u obrani ključnih vrijednosti, slobode, nezavisnosti i napretka.
Kinezi neće brzo zaboraviti lekciju Kulturne revolucije, u kojoj je glađu umoreno na desetine milijuna ljudi. U Zapadnoj se Europi pak nostalgično osvrću prema socijalizmu koji nisu iskusili, a u Istočnoj, prema nacionalizmu koji se nije mogao razmahati. Činilo se da je rat na Balkanu poslužio kao ozbiljan nauk, jer neko vrijeme zbilja nitko nije dvojio oko potrebe hitnog ulaska u EU za one koji nisu bili primljeni i brzu integraciju u sve njene funkcije za one kojima je to uspjelo. No, sad je opet posvuda došlo do zastoja. Posebno je krizno na Uspravnici, koja je postala ono što je Zvonimir Mrkonjić opisao još 1970. u svojoj poemi ”Šćap mlohavijeh”. Kako inače razumjeti želju Čeha da umjesto jednog nesumnjivo pametnog i vrijednog učenjaka, novog Masaryka, izaberu Zemana, pravu karikaturu, plitkog kvalunkvista koji će se useliti na Hradčane da se Garrigue Masaryk opet okrene u grobu?