Rodio se mali princ! Zvat će se George Alexander Louis, ali, normalno, sva ta imena neće se koristiti u običnim prilikama. Neće se objavljivati: “George Alexander Louis usrao se u pelene!” Bit će dovoljno, priopćio je Dvor, da ga naslovljaju s “Njegovo kraljevsko visočanstvo princ George od Cambridgea”. U svemu – silna pompa, tabloidi divljaju, tabloidna televizija orgija, maše se crveno-žutim zastavama s dvostrukim križem… Jedan je sentandrejski, poprečni, a drugi, upravo onaj Gerorgeov, svetoga Jurja, normalni, a priklopljeni su jedan preko drugoga kao simbol braka Engleske i Škotske.
Englezi, dakle, uživaju, Škotima nije krivo, a Ircima je manje-više svejedno. Što misle Velšani ne zna se, uvijek je teško poloviti što se vrzma po glavama pripadnika te čudne, sjetne rasa pokorenih Kelta koji na svom nerazumljivom jeziku domovinu zovu Cymru. Kako se onda dogodilo da je upravo usukani Englez, princ Charles, djed novoga princa, savršeno odjeven i, čini se, beskrajno dosadni džentlmen, udovac princeze Diane koja bi, da nije poginula kod Pont d’Alma bježeći od paparazza u ”Mercedesu” svog egipatskog ljubavnika Dodija Al Fajeda, sad postala – baba… kako se, dakle, samo dogodilo da je taj engleski dinast, kraljević Charles, postao upravo njihov vladar, jer kao engleski prestolonasljednik obavezno nosi titulu “princa od Wallesa”? Daleka je to balkanska historija britskog Otočja, koja seže još u doba kralja Macbetha i sad se to ne isplati razlagati… U svakom slučaju, sapunska dinastija Jelisavete II, vladarice Ujedinjenog Kraljevstva (koja potječe iz ne osobito plemenite feudalne obitelj hanoveranskih kneževa koji su se orodili s podjednako minornim sasko-koburškim vladarima od koji je posljednji bio Hitlerov vojnik i umro poslije rata kao penzioner u siromaštvu), održala je na kupu Ujedinjeno Kraljevstvo, da se ne raspadne na sastavne djelove i na proste faktore postupnom secesijom Irske i “devolucijom Škotske” (o čemu će uskoro upriličiti referendum) te drugim modernim izazovima feudalizmu. Koji, kako se čini, u 21. stoljeću u Europi neočekivano opet doživljava uspon!
Rođenje vojvode od Cambridgea postala je vijest koja se čita na kraju službenog Dnevnika državne Hrvatske televizije. Otvara večernje emisije vijesti na komercijalnim kanalima. Spiker dramatično najvješćuje: rimski papa stigao je u Rio! Rodila je engleska vojvotkinja Kate, konzortkinja britanskog kraljevića! Ma je li to iznova osvanulo šesnaesto ili jedanaesto stoljeće kad su odjednom opet važne vizitacije rimskog biskupa i pitanja engleske primogeniture? Koga je za to briga? Što je, uostalom, jučer radio vaseljenski patrijarh, gdje je bila Njegova svetost četrnaesti Dalaj Lama Tenzin Gyatso, čije je potpuno ime – što mediji propuštaju napomenuti – Jetsun Jamphel Ngawang Lobsang Yeshe Tenzin Gyatso, za prijatelje T. G.? Taj momak se čini tisuću puta zanimljivijim i u duhovnom smislu utjecajnijim od svih ostalih protagonista dnevnih vijesti. “Budi milosrdan kad god je to moguće. A uvijek je moguće”, kaže Tenzin, a Internet to prenosi. Rekao je: “Naša je prva dužnost da pomognemo drugima. A ako im ne možemo pomoći, barem im ne smijemo nauditi.” Objašnjava: “Ovo je moje jednostavno religiozno uvjerenje – nisu nam potrebni hramovi, ni komplicirana filozofija. Naš mozak, naše srce, to je hram, a cijela je filozofija – dobrostivost.” To je crkva u kojoj bi se i ja mogao bogu moliti.
Ukratko, mislim – i to je moja jednostavna politička filozofija – stara Europa otišla je k vragu. Bezidejnost u toj stagnantnoj zajednici vodi zatvaranju prema svijetu. Autistične civilizacije nisu sposobne za proliferaciju ideja, a to vodi u ekonomsko zaostajanje, koje definira nulta stopa rasta. To rađa sebičnost, ne samo prema onima koji su ostali s druge strane granice, u masovnoj bijedi, nego i prema onima koji su u društvu marginalizirani, jer su mladi, neobrazovani, nemaju društvene poziciju ili trajnu imovinu. Ukratko – stvara se novi feudalizam. Stare feudalne insitucije stoga se rebrendiraju – rimski papa i engleski kralj. Potrebno je novo antidemokratsko uporište nacionalnog legitimiteta.
U Europskoj uniji ostalo je među 28 zemalja još osam monarhija ograničenih ustavnih funkcija, dok u suverenoj alpskoj državi Lichtenstein, koja zaprema 160 kvadratnih kilometara, vlada posljednji pravi europski monarh – Hans-Adam II. Na referendumu 2003. dobio je podršku da promijeni ustav i proširi svoje ovlasti. Sad su praktično neograničene. Prijetio je da će, ne prođe li njegov zahtjev, dići sidro i preseliti se u Austriju, a sa sobom odnijeti novce. On je najbogatiji čovjek na svijetu. Njegova država je off-shore oaza bez prave, fizičke granice u kojoj se pere prljavi novac i obavljaju prljavi poslovi koje bi bilo nemoguće izvesti i u Švicarskoj. Hans-Adam ne živi, naravno, u rupi od svoje prijestolnice, selu Vaduz sa 5000 stanovnika, nego na privatnom otoku na Karibima. Zašto ga Europol ne stavi na potjernicu, nije jasno. I druga je slična kneževina, Monaco, slična poreska oaza, ali nije toliko povezana s korupcijom, nego samo služi kao utočište za zvijezde koje ne plaćaju porez. Reforma profesionalnog sporta brzo bi riješila problem tih prinčevskih blefera s Azurne obale.
Papa je apsolutni monarh bez podanika, Hans-Adam i monagaški princ Albert ustavni, a preostalih sedam kraljeva, kraljica i velikih vojvoda u Europskoj uniji uglavnom su ukrasne figure, simboli ili utočišta suvereniteta. Na žalost, izbjegli su giljotinu dok je radila na demokratizaciji europskog društva. Engleskom kralju odrubio je, doduše, glavu još veliki Cromwell pa zaveo vlast parlamenta, ali je poslije došlo do nekih nemilih zapleta i restauracije uvozom prinčeva nizozemske dinastije Orange. Tako su se ti “Oranje”, kako se po Vuku čita i piše, izvukli, a prošvercali su se i španjolski Bourboni, ogranak francuskih. Imamo još belgijsku dinastiju, koja je bez veze (potomci detroniziranog posljednjeg francuskog kralja, Louisa-Philippea čiji je otac pravodobno giljotiniran), te luksemburškog velikog vojvodu (srođenog s Bourbonima i kućom Orange-Nassau), dok je švedska dinastija također novokomponirana, jer ju je izrodio Napoleonov maršal Francuz Bernadotte, čisti pučanin, pravim prezimenom Pouey, koji se dao unajmiti kao vladar nordijske tajge. I norveška je dinastija importirana, kad je parlament odabrao jednog šlezviško-holštajnskog vojvodu iz obitelji koja je zadnja carevala Njemačkom. Sva ta feudalna klatež čisti je višak – trebalo bi ih ražalovati kao indijske maharadže i pretvoriti u turističku atrakciju, što uglavnom već i jesu. Jedina impozantna pojava tu je danska kraljica Margarthe Alexandre Borhildur Ingrid, koja vuče direktnu liniju do Knuta Velikog (1016-1035), skromna gospođa koja se vozi na biciklu, a ne u pratnji džipova pod rotirkama kao neki balkanski beznačajni predsjednici vlada u domaćim napola uspjelim paradržavama s obje strane granice Europske unije.
Dok su domaće televizije grmjele o tim događajima koji nas se uopće ne tiču, promakla im je jedna stvar koja je, rekao bih, odličan pokazatelj što ljudi ovdje stvarno misle i osjećaju, što ih brine i što žele. U Banja Luci, koja baš i nije neka regionalna metropola, održan je 6. demo fest. Deset ili petnaest, možda i dvadeset tisuća mladih ljudi, javljaju ekstatični očevici, okupili su se na tvrđavi Kastel i skandirali s regionalnom supergrupom S. A. R. S.: “Perspektivaaa… perspektiva, PERSPEKTIVA NAM JE IZ DRAGSTORA PIVA!” To su oni isti muzičari koji su napisali genijalni regionalni hit “Buđav lebac”. Na Demofestu je ipak dominirala kult-grupa “Dubioza kolektiv”, osebujna pojava svebalkanskog rocka, koju u afirmaciji nisu podupirale televizije, diskografske kuće, agencije ili bilo kakva slična aglomeracija lokalnih šupaka, nego je izrasla kao autentični glazbeni fenomen jedinstvene muzičke scene na području bivše Jugoslavije. Na Demofestu pobijedila je sjajna grupa M.O.R.T. iz Sinja – njihov je lider John novi Bare, ali trijezan. Drugi su bili rokeri iz Brežica (“Kontradikshn”), a treći iz Kavadaraca (“Smoke Shakers”). Tu je, dakle, sve jedna, ista kompaktna publika mladih ljudi kojima se gadi gotovo sve što vide u društvu, a samo je pitanje trenutka kad će shvatiti da, uz Facebook i Internet, mogu kad god se sjete i politiziraju za pet minutra složiti lokalno Arapsko proljeće, neku ujudurmu poput one što je prije pola godine potresla Sloveniju, najuređeniju državu u regiji. Papa i princ George? WTF?