Piše: Denis Kuljiš
Danas je bio miran dan na palubi svemirskog broda ”Enterprise”. Zapravo, nije to svemirski brod, ni komandni most kapetana Kirka, nego svjetleći stol anchormana hrvatskog televizijskog dnevnika. Inscenacija je otprilike ista – na velikom ekranu okreće se zemaljska kugla, a urednik iz svoje fotelje zapovjeda posadi. Jedna se reporterka spustila na nepoznat planet, među urođenika dosta opasna izgleda, pa javlja kako je uspio prolaz kroz srpanjsku crnu rupu, što znači da brod može nesmetano nastaviti plovidbu galaktičkim plićinama. Druga pomoćnica s nenormalno dugim i dobrim nogama na touch screen donosi analitiku, brojke, stupce i pite… Sudeći po njima, stanje je stabilno, birači deziluzioniranio oko sva tri kandidata na predsjedničkim izborima, koje im guraju pod nos istraživanjima u koje ne vjeruju ni oni koji su ih naručili. No, pogon je uhodan i ekonomičnom brzinom od Warp 7 svemirski brod plovi eterom.
Anchorman prezentira uvijek istu ponudu, koja se puno ne mijenja, kao švedski stol u ljetovališnom hotelu s četri zvjezdice.
Knin
Vijest broj jedan – podignuta je zastava na Kninskoj tvrđavi. Neki ljudi u nevelikom skupinama bauljaju po tom gradiću kojemu je i vrag rekao laku noć i u koji nitko ne navraća, osim jednom godišnje, ako je sudjelovao u pothvatu prije četvrt stoljeća, kad se na tvrđavu uspinjalo s oružjem u rukama. Lik koji je ondje prvi stupio nogom u vojničkoj čizmi, gardijski general, više nije među nama. Ubio se u Zagorju nakon što je, pijan, pobijao pola sela u maliganskom ludilu.
Kao i svake godine, doklatarili su se političari pa daju izjave o svojim dostignućima koje nezahvalni narod nedovoljno cijeni pa bježi u Njemačku ili u Irsku, što dalje od ove humane socijalne države, u neki zdravi turbokapitalizam. Tu je i predsjednica koja je iskoristila priliku da objavi kako će izaći na izbore i opet postati predsjednica. Znači, ni sljedećih pet godina ne bi trebalo biti nikakvih promjena, otprilike do 2025. Prilikom njenog dolaska na Pantovčak, Slovenija je imala znatno niži ukupni BDP od Hrvatske, ali će ga, prema projekcijama MMF-a, do kraja njenog narednog mandata dostići, što znači da će, s obzirom na dvaput manje stanovništvo, Slovenac tada biti dvostruko produktivniji i bogatiji od Hrvata koji ostane u domovini.
Škejo
Vijest broj dva – Thompson je performirao na splitskoj rivi. Svima su bile pune oči suza, padali su u zanos, a istoga dana torcidaši u Sinju izboli su nožem suca koji je – dobro – sudio utakmicu Hajduk – Lokomotiva. Hajduk je pobijedio i zabio tri gola, ali Lokomotiva, klub koji smatraju Mamićevim vanbračnim djetetom, omrznut je gore nego beogradski sportaši koje je dovoljno s Rive baciti u more. Na Rivi, dakle, Thompson, u Kninu – Škejo, bizarni lik s hitlerovskim brkom, zapovjednik fantazmagorične Devete bojne HOS-a, formirane u Hercegovini kad su iz Splita protjerali neke drogeraše jer su počeli postavljati mine u kafiće srpskih vlasnika. Predsjednik Tuđman zatim je mudro naložio da se HOS raspusti, a one koji se tome opru, zatvori u buksu. Kolovođe su pak upali u zasjede. Miro Barešić kod Šibenika, Ante Paradžik kod Zagreba, a Blaž Kraljević kod Ljubuškog. Kad su stradali, uvijek su u blizini bili pripadnici Šuškove operative, ekipe iz emigrantske skupine HDP. Šušak je lijepo surađivao s Perkovićem, ali poslije je trebalo prikazati da je sve to zakuhao Manolić na svoju ruku, iako su sva trojica radili skupa, na istom zadatku. Kad je nastala surevnjivost između ”udbaša” i ”ustaša”, njihovih bivših agenata-provokatora, Tuđman im je postavio svoga sina za nepristranog arbitra i šefa krovne obavještajne agencije.
Danas nema Tuđmana i Škejo paradira okružen nekolicinom svojih u crno uniformiranih starih momaka s dubokim podočnjacima. Pozdravljaju rimskim pozdravom koji se uvriježio u našem Vlajlendu, gdje misle da je to stari hrvatski pozdrav i da su se tako pozdravljali kralj Tomislav i njegovi rasovi. Škejini viču: Za dom – spremni, iako je specijalna komisija Akademije znanosti, koja je o tome jako dugo vijećala, tu zamjenu za Eja – eja – alala, proglasila nepoželjnom, osim u sasvim određenim okolnostima. Škejina ekipa tvrdi da su upravo sad i ovdje nastupile te specijalne okolnosti, s obzirom na eksploziju pijeteta prema visokoj godišnjici njihovih maroderskih podviga, a policijski službenici kažu u kameru da su ih prošle godine prijavljivali, ali kako su oslobođeni na prvoj sudskoj instanciji, više neće.
Klingonci protestiraju
Dizanje zastave, izjave i paradiranje, a pogotovo slikopisni Škejo, izazvali su nervoznu reakciju Klingonaca, koji svemu tome nalaze brojne zamjerke. To onda pruža priliku domaćim političarima da im odgovaraju i šalju prigodne poruke, budući da se spremaju na skorašnje izbore. Iz ljetnog sna još se nije probudio jedino Kolakušić, on čeka poput Kutuzova, da se neprijatelj iscrpi dugotrajnom kampanjom. Ruska zima je kao hrvatsko ljeto. Milanović se naokolo klatari i daje neprisebne izjave, već izgleda ižmikan i napola potrošen tim silnim naporima na koje nije svikao, dok se Predsjednica trgnula i malo oslobodila pa zapjevala i počela govoriti ženski, emocionalno, tu i tamo i razmno, dok je Škoro negdje u prikrajku, te šalje poruke preko Mate Radeljića, ako već nije obrnuto.
Dok je hrvatski ”Enterprise” brodio po udaljenim galaktičkim maglinama, svijet nije stajao, nego su se događale dramatične promjene. One se zbivaju na takvoj skali, da je to smiješno dovoditi u vezu s domaćim prilikama i protagonistima, iako će baš ti procesi odrediti našu budućnost, i to ne u dalekom futuru, nego u sljedećih nekoliko godina.
Europa
Europa se raspala na dva bloka, u jednom dominira Njemačka, dok su u drugom svi oni koji se ne vide u takvoj Europi. Britanija je izašla, a Nizozemska, cijela Skandinavija i Baltik, okrenuli ekonomskom razvoju, liberalnom kapitalizmu i Americi. Bliske su im po tome i zemlje Višegradske skupine, mali europski tigrovi, a i ostale istočnoeuropske, jer se nalaze na frontu prema Rusiji. Francuska, Italija i Španjolska žive uz enorman dug od ukupno oko 6 tisuća milijardi eura, te naginju socijalizmu i egalitarnom društvu blagostanja. Njemačka ih drži pod kontrolom kao svoje izvozno tržište, udaljava se od Amerike, približava Rusiji i vodi ambigvitetnu politiku prema Iranu i Turskoj. Od problema afričkih izbjeglica pritom se mudro distancirala. Gdje je tu Hrvatska? Najmanji njemački satelit, što je jedina mogućnost za zemlju te veličine, s političkom elitom od koje ne možeš očekivati ništa osim korupcije ili nesposobnosti, pomiješanih u različitim omjerima…
Nesvrstani
Dok se Europa skuplja na hrpu, okuplja se opet bivše društvo nesvrstanih zemalja. U Bakuu će u listopadu održati svoj naredni summit (prvi je bio u Beogradu). Zaostale centralnoazijske paradržave, bivše ruske republike, u međuvremenu su se neviđeno digle i đentrificirale, zahvaljujući nepojmljivo velikim prirodnim resursima. Iz Bakua leti dnevno 35 putničkih aviona za Istanbul. Turkmenistan raspolaže sa četvrtim na svijetu rezervama plina, a ima malo više od pet milijuna stanovnika – sutra će to biti novi Ujedinjeni Arapski Emirati. Kazahstan i Uzbekistan izgradili su metropole, njihovi oligarsi kupuju najskuplje njujorške nekretnine, a jedan gruzijski, iz drugog vica, kupio je Picassov portret zagrebačke arhitektice Dore Maar (Marković) za 95 milijuna dolara.
Tko je čuo za grad Ebril? To je glavni grad autonomnog polunezavisnog Kurdistana, gdje su podignuti hoteli svih onih lanaca koji se još nisu protegnuli do Zagreba – Hiltona, Kempinskog, Radissona, Hyatt Regencyja… Jer, to je ključni punkt srednjoistočne naftne industrije, s najbogatijim iračkim nalazištima. A Irak ima veće naftne rezerve od Irana! Sav taj nekoć poniženi svijet Bliskog Istoka i Centralne Azije sad se, usprkos ratnim i vjerskim sukobima, pomiče prema horizontima moderne civilizacije.
Indija i Kina osvajaju svemir
Dotle je Indija lansirala lender na Mjesec (Chandrayaan-2), a Kina priprema misiju na Mars (Yinghuo-1). Ono što se u Kini događa postalo je teško i pratiti. U kineskom tehnološkom gradu Chengdouu, stvara se digitalno društvo budućnosti, a high-tech industrija ima prihod kao cijela država Češka. No, rast je u tom gradu u sredšnjoj kini 20 posto godišnje. Imaju plan za privlačenje kapitala u 100 novih biznis-klastera od po 10 milijardi dolara svaki. Godišnje se u Kini izgradi 10.000 kilometara tračnica za brze pruge, što baca u zasjenak čak i prugu Dugo Selo – Križevci, koja je nastajala 40 godina, a skratit će put između Zagreba i Bjelovara za 50 minuta. Ukratko, progres je nezaustavljiv.
Što o tom globalnom kontekstu hrvatskog umjerenog napretka u okviru mogućnosti, na repu svijeta i u slijepom crijevu Europe, misli Škoro? Što bi na to mudro mogao dometnuti Milanović? Kako to afektira Kolindu? I napokon, najvažnije, što će na sve to reći popularni Škejo?