Piše: Denis Krnić
Hrvatska spada u red malih zemalja koje ne posjeduju stratešku dubinu kopnenog teritorija. Takav nedostatak implicira niz pitanja oko nacionalne sigurnosti. Dovoljno je pogledati zemljopisnu kartu da bi bilo jasno kako svaka ugroza mora biti zaustavljena prije hrvatske državne granice. Stvar je posve jasna: unutar našeg nacionalnog teritorija ne postoji manevarski prostor i neće biti prilike za ispravak eventualnih pogrešaka u planiranju obrane.
Oblik državnog teritorija i granice Hrvatske više je rezultat utjecaja djelovanja velikih sila i sukoba kroz protekla stoljeća negoli vlastitog nacionalnog razvoja. Hrvatska je država vrlo duge obalne crte, jedinstvenog „potkovičastog“ oblika s vrlo uskim južnim dijelom na potezu od Splita, preko Makarske i Dubrovnika gdje se širina državnog teritorija sa 23 kilometra (Makarska) sužava na svega 5 kilometara širine teritorija (Dubrovnik). Upravo zbog duge, „negeometrijske“ granice prema BiH, Hrvatska ima, među ostalim, interes da zona susjedne države bude zona mira i stabilnosti.
Jug Hrvatske je strateški problematičan. Najveća širina Jadranskog mora je 200 km, a duljina 800 km. Imajući u vidu brzine suvremenih brodova, dimenzije Jadrana su male. Brod koji plovi brzinom od 30 čvorova može prijeći Jadran po najdužoj osi za oko 16 sati, a po širini u prosjeku za 3 sata. Avion će brzinom od 880 km/h savladati uzdužnu os za oko 60, a poprečnu za oko 11 minuta. Kao usko more, Jadran je izložen jakim utjecajima kopna, postoji veliki faktor iznenađenja (emigranti, terorizam), što znači da svi elementi sustava sigurnosti moraju biti konstantno spremni i na visokoj razini. Sagledavajući širi geopolitički kontekst, prednost uskog mora, pogotovo mora koje je puno otoka, otočića, hridi i grebena je u tome što takva mora nisu pogodna za velike pomorske sastave.
Dosadašnje djelovanje brodovlja i snaga HRM-a uglavnom se temeljilo na radijusu doplova broda i dostupnu logistiku u odnosu na geografski položaj ratne luke Lora koja se sada zove vojarna „Admiral flote Sveto Letica-Barba“. Zašto izraz „vojarna“? U ratnim mornaricama nikada nisu postojale vojarne, nego uvijek pomorske baze ili ratne luke. Drugo, mnogi koji prate personalnu politiku pitaju se kada je to Letica dobio čin admirala flote? Osnivač naše pomorske sile u mirovinu je otišao u činu stožernog admirala. S tim činom ispraćen je i na vječni počinak. Nema postuhmnog prevođenja činova – a nije mu ni potreban, s obzirom na zasluge.
Kao najveći problem za djelovanje brodova Obalne straže i HRM-a u velikom prostoru južnog Jadrana pokazao se doplov. Naime, sa srednjom, ekonomskom brzinom od 17,5 čvorova brodu iz Lore do, primjerice, otoka Lastovo treba čak tri sata plovidbe. Do sredine Jadrana čak 5 sati. Daleko od dovoljnog za pravodobnu reakciju na nižim točkama na Jadranu, na vanjskom otočnom rubu, čime bi se ostvario puni nadzor akvatorija južnog Jadrana, odnosno nadzor i dohvat golemog prostora južno od crte Lastovo-Gargano. Nije potrebno negdje na otocima graditi novu operativnu obalu na za brodove, već je dovoljna samo plutača unutar prirodnog zaklona uvale, što je kudikamo jeftinije za hrvatski državni proračun, a efikasnije za reakciju unutar „zlatnog sata“. Također, plutača omogućuje da brodovi ne budu predvidljivo i fiksno vezani za određenu lokaciju. Pozicioniraju postrojbe mornaričko-desantnog pješaštva u Pločama provodi se za potrebe brzog reagiranja na eventualne ugroze, počevši od pomoći stanovništvu u slučaju prirodnih nepogoda do drugih sigurnosnih izazova. RH je već imala postrojbe mornaričko-desantnog pješaštva od samih početaka HRM-a 1991. koje su poratnim vojnim reformama, bez konkretnijih argumenta, ukinute.
Ploče bi, kako je zamišljeno, trebale kompenzirati sigurnosne nedostatke koji proizlaze iz nepovoljnog geografskog oblika južnog kraka hrvatskog državnog teritorija. U Pločama HRM raspolaže s tri objekta; tu su vojarna “Neretva“, vojno-skladišni kompleks „Tatinje“ i otočić Pločica. U obnovljenu vojarnu “Neretva” u planu je do kraja godine useliti 50 specijalaca, čiji bi broj do kraja 2019. porastao na 160 kada bi postrojba postala u potpunosti operativna. Bila bi to satnija spremna za manevar i intervenciju s mora, kopna i iz zraka u prostoru južno od Splita do rta Prevlake, a naravno da u njihov posao spada i nadzor i zaštita strateškog objekta kakav je budući Pelješki most. Povratak vojske u taj kraj definitivno ima i socijalnu komponentu koji se ne smije zanemariti. No, prave rezultate baziranja marinaca tek treba vidjeti.
Bez obzira na smještajne kapacitete, postavlja se pitanje jesu li Ploče baš najbolji (jedini) izbor za smještaj visoko mobilnih mornaričkih efektiva? Pelješac i Neretva su dominirajuće geografske zapreke u najbližem okruženju. Koliko će marincima trebati da se iz Ploča dobace u područje Dubrovnika? Zašto neka vanjska točka na Pelješcu (ili u Konavlima) nije izabrana za drugu manevarsku luku udarnih pomorskih snaga? Domaća vojna inteligencija, kao i mediji, na žalost, takva pitanja ne postavlja. Još prije desetak godina spominjala se lokacija uvale Doli u korijenu Pelješca kao buduća baza „Jug“ Obalne straže. S te pozicije moglo bi se pravovremeno intervenirati na našim južnim rutama prema ZERP-u. To se i pokazalo kada je Obalna straža 2012. južno od Mljeta spasila emigrante s jedne napuštene jedrilice. Bilo je to vrijeme kada se Obalna straža svojim akcijama prometnula u pravi brend našeg prisustva na moru, ali to je neka druga priča… Takva jedna luka nam treba, ali postoji i jeftinije rješenje za jug: plutačni vezovi u uvali Donji Molunat. Izvedivo odmah, jednostavno, učinkovito i jeftino.
Ako već Hrvatska ima gardijske brigade na kopnu, bilo bi poželjno imati i mornaričko pješaštvo u veličini brigade te svu potrebnu desantnu opremu (more, zrak), borbena(mehanizirana) sredstva na kopnu te dio sredstava za borbenu potporu i PZO.
Ploče jesu strateška točka za Hrvatsku ratnu mornaricu, ali ne i novo „gravitacijsko središte“. Kako naša mornarica ima odgovornost na cijelom hrvatskom dijelu Jadrana, njeno gravitacijsko središte je bilo, jest i bit će morski prostor na spojnicama naših otoka tzv. prednjeg kraja (Lošinj, Dugi otok,Vis, Lastovo, Mljet). Samo iz tog prostora ona može i mora djelovati da bi bila pravovremena i učinkovita. Samo tako ona svojim djelovanjem i stalnom prisutnošću na prednjim otocima “virtualno”, ali i realno povećava našu operativnu dubinu. Posebno se to odnosi na južni dio. Baziranje kapitalnih brodova HRM-a (RTOP) u Pločama ne bi bilo taktički, a ni operativno posve opravdano. Naime, da bi ta plovila došla na prednji kraj gdje moraju djelovati zbog dubine prostora (u prosjeku 30 do 80 nm) od Lastova ili Mljeta, a uvjetima modernog rata, izlažu se realnom riziku neutralizacije iz zraka prije dolaska na poziciju djelovanja. Ploče ne mogu i ne smiju biti limitirana razina naše vojne nazočnosti u južnom dijelu Jadrana.
Hrvatska nije specifičan primjer po pitanju nedostatka strateške kopnene dubine. To je značajka država poput Izraela, Norveške, Singapura, zemalja Baltika ili Beneluxa, čiji su vojni planeri nedostatak strateške kopnene dubine kompenzirali pametnim rasporedom obrambene infrastrukture. Svaka čast za novo promišljanje o sigurnosti na Jadranu. Odluka o povratku mornaričkog pješaštva pokazala se kao puni pogodak, ali ostaje pitanje – možemo li bolje?