Piše: Denis Krnić
Hoće li ”offshore” ophodni brod „Ålesund” Obalne straže Norveške (Kystvavk) uskoro zaploviti pod hrvatskom zastavom? To se još ne zna, ali zna se da su pregovori s Ministarstvom obrane RH u tijeku.
Točno 63 metra dugi „Ålesund” prava je radna platforma građena 1995. godine za plovidbu isključivim gospodarskim pojasom (Exclusive Economic Zone – EEZ) zbog kojega je Norveška danas 6 zemlja na svijetu po visini nacionalnog bruto-dohotka po glavi stanovnika, preko 70 tisuća dolara, ispred Kuvajta, Arapskih Emirata i Švicarske. Ispod površine Sjevernog mora Norveška raspolaže s po tisuću milijardi prostornih metara jednog i drugog energenta, a izlov i izvoz ribe (pretežno lososa) dosegao je skoro 10 milijardi eura godišnje, kao sav prihod hrvatskog turizma. Norveška ima vitalne ekonomske interese na oceanskom moru.
”Alesund” tuče teško more atlantskaog zapolarja – je li to idealno plovilo za mediteransko međuotočno patroliranje?
Višenamjenski „Ålesund” nosi opremu za traganje, spašavanje, obavljanje ribarskih inspekcija, ali i opremu za podvodna istraživanja i snimanja. Pogone ga dva Wartsila Wichmann 8V28B stroja, svaki po 3200 konjskih snaga. Wichmann je, inače, jedan od izumitelja brodskog disela još s početka prošlog stoljeća, ali vlada je tvrtku u kojoj je stekla većinu mirno prodala finskoj grupi kad je brodogradnja upala u krizu prije nekoliko desetljeća. Od naoružanja brod nosi pramčani Bofors l70 kalibra 40 mm, te bočne Coltove teške strojnice po 12,7 mm. Zapovjedni most građen je po konceptu nesmetnog pogleda u krugu od 360 stupnjeva. Ima široku krmenu radnu paltformu. Nosi dva gumenjaka velikih brzina. Tu je i palubna, hidraulična dizalica. Projektiran je za plovidbu po rubu arktičkog polarnog kruga, dakle golemim morskim prostranstvom iznad 65 paralele koji pokriva Skvadron Sjever norveške Obalne straže.
Ploveći multipraktik koji je ponuđen za samo 5 milijuna eura, jeftino kao one famozne finske topovnjačke. Glazbenu harmoniju pomalo remeti podatak da nije izgrađena serija ovih brodova, nego samo jedan jedini. I koji je razlog prodaje broda?
Trideset i sedam godina stara finska korveta, starija od hrvatskih nešto većih brodova tipa Kralj Tomislav/Rade Končar kupljene su i dovučene iz Finske radi ”modernizacije” hrvatske pomorske sile
Premda je Norvežanima Obalna straža dio ratne mornarice (Royal Norwegian Navy – Sjøforsvaret) zbog svoje specifičnosti ne financira se iz vojnog budžeta. Tu je Koordinacijsko vijeće (civilno tijelo) koje usklađuje djelovanje Obalne straže s drugim državnim službama koje rade na moru, a kako se misije i zadaće ne bi preklapale ili sudarale. Norvežani su svoju Obalnu stražu podijelili u dvije službe. Prva, Obalna straža teritorijalnih voda koja pod sobom ima pomorsku policiju, pomorsku carinu, hidrografsku službu i ribarske inspekcije. Druga, ‘offshore’ Obalna straža, odnosno služba za daleke, izvanobalne vode čuva i nadzire plinske i naftne platforme, ali nadzire i sve vrste podmorskih istraživanja i radova.
Obalna straža im sudjeluje u misijama traganja i spašavanja, štiti more od onečišćenja, te obavlja podvodna istraživanja. U slučaju rata, brodovi dobivaju status ratnog broda i stavljaju se pod zapovjedništvom ratne mornarice. Fleksibilno, mikrokirurški učinkovito, nordijski elegantno. Njihova Obalna straža pravi je narodni, ali i najjači medijski brend norveške pomorske snage. Kad smo već kod medijske vidljivosti, znamo li uopće ime zapovjednika hrvatske Obalne straže? Bez traganja po Googleovoj tražilici – teško. Jasno da ne smijemo imati ratnu mornaricu s policijskim ovlastima, dok neka punokrvna bojovna Obalna straža u bliskoj budućnosti ne treba “likvidirati“ borbenu komponentu naše ratne mornarice. Logično je da ta dva državna pomorska servisa moraju biti – sestrinske službe.
Što se „Ålesunda” tiče, valja zbrojiti i procijeniti koliko u njega treba uložiti, koliko je očuvan i definirati mu točnu namjenu na toplom Jadranu. Kod HRM pak kronično nedostaje zamah u stjecanju novih borbenih sposobnosti. Sjetimo se nerealizirane kupnje dvaju njemačkih minolovaca klase „Kulmbach“ o kojima se pisalo u našim medijima. Ideja o kupnji se zakotrljala prije 4 godine, ali ništa. Šteta, jer se radi o brodovima koji spadaju u svjetski vrh protuminskih plovila, pod uvjetom da su pribavljeni s ‘full’ opremom. Za nas bi „Kulmabch“ sa svoja 54 metra dužine bio dobar i za nadzor mora te plovidbu ZERP-om. Visoka razina protuminskih sposobnosti HRM-a su definitivno potrebne (radi NATO-obaveza).
Dio pomorske struke pita se kakvo će mjesto pod suncem imati novi ophodni brodovi koji se grade za HRM/Obalnu stražu u domaćem škveru? Tehničko-taktičke karakteristike tih brodova ne nude neke posebno nove sposobnosti na moru, osim komfornijeg smještaja za posadu i pouzdanijih pogonskih strojeva. Sa 42 metra od pramca do krme negdje su na samoj klasifikacijskoj granici između obalnog i izvanobalnog broda.
Ovdje se u nastavku priče samo od sebe nameće pitanje imamo li studiju koja će reći što nam treba na moru; kakva plovila, koje sposobnosti, koji je uopće naš koncept sigurnosti na moru te što su točno civilne, a što vojne zadaće na pučini?
Još prije 15 godina Brodarski institut (danas, na žalost, irelevantna ustanova u tržišnom i kadrovskom smislu) radio je studiju koncepcijskih rješenja, a koju je MORH naručio i solidno platio. U tim papirima ustvrdili su da Hrvatskoj treba 5 izvanobalnih brodova, 9 obalnih ophodnih brodova i jedan višenamjenski brod građen po kriterijima ratnog plovila. Nekako u isto vrijeme je i jedna francuska državna agencija radila je prosudbu naše pomorske sile. Dali su preporuku da sve topovnjače treba povlačiti iz flote te paralelno pristupiti gradnji tri višenamjenske korvete. Poslovno ekspeditivni kakvi jesu, odmah su predložili svoju korvetu tipa ”Gowind 200” u proizvodnji koncerna „Armaris“, dugu 103 metra. Prezentirali su ga kao višenamjensku korvetu koja može obavljati i zadaće Obalne straže. Zvuči sirenski primamljivo, ali teško je u floti jedne Obalne straže naći brod s protuzrakoplovnim i protubrodskim raketama, protupodmorničkim sonarima, torpedima… Zagrijanost je trajala do trenutka kada se iskristalizirala pojedinačna cijena od 200 milijuna eura. Da ne spominjemo u kakvim bi se mukama našli da je trebalo po brodu sastaviti dvije posade po 70 ljudi za svaku smjenu. Pedantni Gali predložili su tada i svoje viđenje koncepta hrvatske Obalne straže koji ukratko glasi: ratna mornarica je “obalna straža” kada radi zadaće obalne straže te u tom slučaju odgovara predsjedniku Vlade, a u samo u slučaju ratnog stanja odgovara vojnom autoritetu.
Ako nam „Ålesund” doplovi, pod čijom će zastavom ploviti, Hrvatske ratne mornarice ili Obalne straže? Iz dileme u dilemu…