Piše: Denis Krnić
Vladimir Vladimirovič Putin odlučio je obnoviti sredozemnu i atlantsku eskadru svoje ratne mornarice, te vratiti u naoružanje klasu najvećih atomskih krstaša, golemih 252 metra dugih ratnih brodova klase „Kirov“ koji nalikuju međuzvjezdanim razaračimaa imperijalne flote iz „Ratova zvijezda“.
Pet kobilica za krstarice „Kirov“ od 28.000 tona, položeno je između 1974. i 1989. godine, a četiri su dovršena. „Admiral Ušakov“ (nazvan po crnomorskom zapovjedniku flote koji se istakao u turskim ratovima 18. stoljeća) povučen je 1990. zbog kvara na artomskom reaktoru. „Admiral Lazarev“ (to je baltički komandant koji je pod jedrima oplovio svijet) ne plovi više od deset godina, nego ide u rezalište… No, ”Admiral Nahimov“ (nazvan po legendarnom zapovjedniku Sevastopolja iz Krimskog rata) trenutno je na generalnom remontu i modernizaciji. Očekuje se da će, kako je to najavio ruski ministra obrane Sergej Šojgu, slijedeće godine ući u sastav Sjeverne flote. Jedini iz klase koji sad plovi je „Petar Veliki“ (izvorno ime: ”Jurij Andropov”), najveći brod ruske ratne mornarice. No, i njega čeka modernizacija. Kad se završi potpuna obnova „Petra Velikog“ i „Nahimova“ ovi će bojni krstaši biti opremljeni s najnovijim AP-14 univerzalnim VLS vertikalnim lanserima koji mogu ispaljivati protubrodske rakete 3M55 rakete “Oniks”, potom 3K14 “Kalibr” koji gađa ciljeve na 2600 kilometara i 3K22 hipersonične ultrarevolucionarne “Zirkon-C” koje zbog brzine od 8 mahova nije moguće ni presresti, a kamoli uništiti. Protuzračnu obranu pružaju sustavi S-400 Triumf koji obaraju ciljeve i na 30 kilometara visine!
Ove krstarice imaju jedinstveni pogon, kombinaciju nuklearnog i parnog turbinskog sustav, CONAS (“combined nuclear and steam propulsion system”), kombinirani nuklearni i kotlovski parni pogon. Dva KN-3 (VM-16) “PWR” (“pressurized water reactor”), reaktora su hlađeni vodom pod pritiskom te se koriste dva u paru, a izgrađeni su na temelju konstrukcije OK-900, čuvenog reaktora za ruske ledolomce.
Malo je poznato i potpuno zaboravljeno kakvu su ulogu hrvatski, točnije splitski inženjeri imali u priči o „Kirovu“. Kako su to ploveće mrcine od 250 metara dužine, problem koji je krajem 70-ih godina prošlog stoljeća iskrsnuo pred sovjetske projektante bilo je pitanje tekućeg održavanja tih plovila. Nije imalo smisla za svaki sitniji zahvat „Kirove“ vraćati u luke. Ideja je bila – održavati ih na moru. S atomskim reaktorom, brdo može 50 puta oploviti oko svijeta. Odgovor na upit iz Moskve dali su Splićani, odnosno „Brodosplit“. Razradili su projekt radilica, brodova-stanica za bojanje. „Brodosplit“ je ponudio kompletan „know-how“. Ti 36 metara dugi brodovi, s hidrauličkim platformama, radijusom od 300 nautičkih milja radijusa, brzinom od 11 čvorova, sa posadom od 24 čovjeka, bili su opremljeni za tri dana rada, uz posebnu oprema za podvodne radove… Kad su Rusi vidjeli nacrte, odmah su ispisali narudžbenicu za 12 komada! Tijekom 1986. i 1987. godine izgrađeno je, dakle tucet tih „offshore supply ship“, pod imenima PPKS-15, 16, 17, 18, 19, 21, 22, 23, 24, 25, 26 i 27. Posao je osobno amenovao jugoslavenski reformator u pokušaju, predsjednik ondašnje savezne vlade Ante Marković. Međutim, posve neočekivano karijeri ovih plovećih radilica presudila je UN-ova konvencija o pravu mora s kojom je 1994. godine zabranjeno čišćenje i održavanje brodova na moru.
Gdje su danas ti brodovi sa splitskih navoza? Teško im je ući u trag. Ipak su radili od Murmanska do Vladivostoka i Sevastopolja. Jednoga samo uspjeli locirati u Sevastopolju u ne baš bajnom stanju, ali plovi, koristi se, a vlasnik mu je mala firmica „Blasco“ iz obližnje Odese.
Povratak „Kirova“ uklapa se u novu rusku vojno-pomorsku doktrinu koja je definirala interese Moskve na moru – Mediteran, Krim, te atlantski i arktički plovni pravac. Nova doktrina, opisana u dokumentu na 46 stranica, sadrži i prisnu suradnju s Kinom. Nova pomorska doktrina širenje NATO-a vidi kao najveću prijetnju sigurnosti Rusije. Dosadašnje javne rasprave o sudbini ruske ratne mornarice svodile su se na to da Rusija ipak nema ekonomski potencijal da se na moru nadmeće sa Amerikom, ali zaključeno je ne smije sebi dopustiti gubitak interesne zone koju je dosegla na istočnom Mediteranu, Bliskom istoku te Arktiku. Nova pomorska doktrina definirala je da Rusija, usprkos svom ogromnom kopnenom prostranstvu, ostaje pomorska zemlja, pa ima i potrebe za modernom ratnom mornaricom za zaštitu svojih ekonomskih i vojnih interesa u međunarodnim vodama. Vrijeme geopolitičkog nazadovanja Rusije očito je prošlo…